FILMOVI: NOVEMBAR I DECEMBAR 2021

KOMEDIJA


MARK, MARY & SOME OTHER PEOPLE (Ocena 4/5)
Mark i Meri se sreću u marketu i shvataju da se poznaju sa koledža. Meri kupuje test za trudnoću i čeka rezultat sa Markom u toaletu restorana. Ako je negativan, oni odlučuju da izađu na sastanak. Kasnije, Mark i Meri su u vezi, a potom braku, i odlučuju da imaju otvoreni odnos i spavaju sa drugim ljudima. Iako se zajedno slože oko pravila, nailaze na neke prepreke. Oni su slobodnoumni mladi ljudi i ne žele konvencionalni brak, ali to ne sprečava ljubomoru da se uvuče između njih. Ovaj film funkcioniše pre svega zahvaljujući hemiji glumaca koji igraju Marka i Meri.


OFF THE RAILS (Ocena 2/5) prati tri 50-godišnje žene, koje nakon smrti prijateljice, sa njenom ćerkom kreću na putovanje kroz Evropu vozom. I dok je povremeno i simpatična, ova komedija je dosta kliše. To je takođe poslednja uloga Keli Preston, pokojne glumice i supruge Džona Travolte. Saundtrak kroz koji se provlače pesme benda Blondi mi se dosta dopao.


PINK SKIES AHEAD (Ocena 3/5) je smešten u Los Anđeles ’90ih i glavni lik je anksiozna i neurotična devojka Vinona, koja je odustala od koledža i radi za svog oca kao sekretarica. Ona živi sa roditeljima sa kojima nema najsjajniji odnos, a ubrzo započinje i novu vezu. Dok neke može da nervira ovakva nezrela junakinja, meni je njen prikaz izgubljenosti i nošenja sa anksioznošću delovao ok, iako je sam lik Vinone ponekad dosta iritantan.


RED ROCKET (Ocena 3/5) Majki se vraća iz El Eja u rodni Teksas, nakon što mu je propala karijera u filmovima za odrasle, i useljava se kod bivše žene, takođe nekadašnje porno glumice, i njene majke, koje nisu baš oduševljene što ga vide. On je gubitnik, ali i narcisoidni oportunista, koji čini sve da ostvari svoju verziju ‘Američkog sna’. On takođe počinje da diluje drogu jer ne može da nađe drugi posao i započinje vezu sa 17-godišnjakinjom kojoj priča da će je odvesti u El Ej da postane porno glumica. Sajmon Reks, koji igra Majkija, mi je poznat iz filmova parodije Mrak film i nije baš kvalitetan glumac, ali očigledno koristi svoje lično iskustvo kao ne baš uspešni glumac, reper, komičar, model i bivši porno glumac za ulogu Majkija. Režiser Šon Bejker je poznat po filmovima koji se bave autsajderima sa ivice društva, što američki kritičari vole i hvale njegove filmove – pa tako i ovaj. Meni se mnogo više dopao njegov prethodni film The Florida Project, o deci koja odrastaju zanemarena i u siromaštvu, gde su likovi dosta simpatičniji nego lik Majkija i ljudi iz njegovog okruženja.


THE FRENCH DISPATCH (Ocena 3/5)
je novi film Vesa Andersona, režisera čiji stil ili volite ili ne. Prepun boja, neobičnih likova, stilova, dizajna i arhitekture, tu je sve što čini njegove filmove. Ovaj film je ispričan u vidu jednog magazina, odnosno njegovih članaka, pa imamo umrlicu urednika; turistički vodič gradića u Kanzasu gde je magazin smešten; i tri priče – o zatvoreniku koji postaje umetnik; protestu studenata; i otmici sina policajca. Anderson je okupio brojne zvezde – Benisia del Tora, Ejdrijena Brodija, Tildu Svinton, Leu Sejdu, Franses Makdormand, Timotija Šalamea – i film je dovoljno neobičan i drugačiji od svega što nam se uglavnom servira, a opet tipičan za stil Vesa Andersona.


MJUZIKL


TICK, TICK… BOOM! (Ocena 5/5)
Ovaj biografski mjuzikl je baziran na životu Džonatana Larsona, koji stoji iza čuvenog rok mjuzikla sa Brodveja Rent. 1990. godine, Džonatan se bliži 30. godini života, radi kao konobar, i pokušava da napiše distopijski SF mjuzikl. Njegova devojka i najbolji prijatelj, kao i roditelji, nemaju previše razumevanja za njegove snove koji nikako da se ostvare. Endru Garfild je odličan kao Džonatan, pesme su veoma dobre, a mjuzikl koji će Džonatan napisati, Rent, bavi se grupom mladih i siromašnih kvir umetnika tokom AIDS krize. Uz to, mnogi Džonatanovi prijatelji umiru od AIDS-a. Nažalost, Džonatan je umro od urođene srčane mane na dan kada je Rent trebao da ima premijeru. Rent je inspirisao mnoge umetnike, kao i Lin-Manuela Mirandu, koji je režirao ovaj film.

DRAMA


BEING THE RICARDOS (Ocena 5/5) je biografski film o braku glumaca Lusil Bol i Desija Arnaza, koji su ’50ih godina igrali bračni par u popularnom sitkomu I Love Lucy. Taj sitkom je bio preteča savremenih TV komedija i jedna od najpopularnijih serija ikada. Nikol Kidmen i Havijer Bardem su odlični u ulogama Lusil i Dezija, i ovaj film prati jednu nedelju tokom snimanja epizode, kada su novine objavile da Lusil podržava komuniste. Pored političkog skandala, ovaj par pati od ljubomore i nepoverenja, ali takođe se bore jedno za drugo i svoje mesto u Holivudu, koji tad nije davao puno šansi ženama kao Lusil ili imigrantima kao Desiju. Sporedni glumci Džej Kej Simons i Nina Arijanda, kao glumci koji su u sitkomu igrali njihove komšije, su takođe sjajni, a režija i scenario Arona Sorkina (Molly’s Game i The Trial Of The Chicago 7), poznatog po odličnim dijalozima, je bez mane.


C’MON C’MON (Ocena 4/5) Ova crno-bela drama je topla i lepa priča o radio novinaru, koji odlazi da pričuva svog sestrića, dok se njegova sestra brine o mužu koji ima psihičkih problema. Usamljeni dečak i ujak se zbližavaju, dok ga ujak vodi kroz Ameriku snimajući svoju emisiju. Hoakin Finiks i Gabi Hofman su dobri u ulogama otuđenog brata i sestre, kao i mali Vudi Norman u ulozi pametnog, ali neobičnog dečaka.


KING RICHARD (Ocena 3/5) u glavnoj ulozi ima Vila Smita, kao Ričarda Vilijamsa, oca Venus i Serene Vilijams. On je ovde prikazan kao veoma strog, ali pravičan čovek, koji se dosta žrtvovao da od svojih ćerki napravi izuzetne sportiste, i u tome je uspeo. Iako je prikazan i kao tiranin i kao žrtva povremeno, Smit je dobar u toj ulozi, ali film nije ostavio jak utisak.


PASSING (Ocena 4/5) govori o dve prijateljice Afroamerikanke iz Njujorka ’20ih godina, koje se slučajno sreću u restoranu koji je samo za belce. Naime, obe su svetlije puti, pa se jedna od njih, Ajrin, pretvara da je belkinja kako bi ušla u restoran, a druga, Kler, je udata za belca koji ne zna istinu o njenoj rasi i prošlosti. One se ponovo zbližavaju, ali shvatamo da među njima ima dosta razlika: Ajrin je ponosna na svoje poreklo, dok se Kler brine da njen suprug rasista ne otkrije istinu o njoj i njihovoj ćerki. Snimljen u crno-beloj tehnici, ovo je prvi režiserski film glumice Rebeke Hol, i Tesa Tompson i Rut Nega su dobre u ulogama Ajrin i Kler.


SPENCER (Ocena 5/5) je film o princezi Dajani, koja deluje da nikada nije bila popularnija, čak ni više od dve decenija nakon njene smrti. Brojne knjige, serije (Emijem nagrađena The Crown), filmovi, dokumentarci, pa i mjuzikl bave se njom. Kristen Stjuart igra Dajanu, koju pratimo tokom Božićnih praznika u zamku. Film nema previše radnje, više se bazira na atmosferi paranoje, usamljenosti i psihičke nestabilnosti kod Dajane. Ona se poistovećuje sa Anom Bolen, koju je suprug kralj Henri VIII, obezglavio, i ima osećaj da je cela kraljevska porodica i javnost protiv nje, a naročito kraljica Elizabeta. Podrške od princa Čarlsa nema, i jedina uteha su joj deca Vilijam i Hari. Prelepo snimljen, i sa sjajnom glumom Kristen Stjuart koja je podcenjena kao glumica, Spencer je netipični biopik o voljenoj i humanoj, ali i nestabilnoj princezi koja je imala tragičan kraj.


THE ELECTRICAL LIFE OF LOUIS WAIN (Ocena 3/5) je takođe biopik, o ilustratoru Luisu Vejnu, iz viktorijanske Engleske. Kako se bliži sezona Oskara, očekuju nas brojni filmovi o istinitim događajima i biografije, samo što su neke bolje a neke lošije. Ovaj film je negde u sredini: Benedikt Kamberbač je standardno dobar kao Luis Vejn, koji je bio poznat po crtežima mačaka i patio od šizofrenije; ali sam film nije ništa posebno.

THE EYES OF TAMMY FAYE (Ocena 4/5) je – pogodili ste – biografski film, samo što se ovde radi o jednoj neobičnoj osobi, a to je Tami Fej, napadno našminkana i obučena supruga televizijskog evanđeliste. Džesika Čestejn uspeva da unese ljudskost u lik ove žene koja je lako mogla da bude karikatura, i prikazuje je kao zaista religioznu ali nesrećnu ženu. Prava Tami se bavila pitanjem žrtava AIDS-a u svojoj emisiji kada niko o tome nije pričao, a postoje sumnje da je njen surpug Džim kog igra Endru Garfild možda bio gej. Oni su tražili novac od svojih sledbenika, i Džim je kasnije i uhapšen. Tami Fej je možda imala i neke pozitivne momente, ali su svakako ona i njen muž vodili ekstravagantne živote koji nisu u skladu sa hrišćanskim vrednostima koje su preko emisija zagovarali.


THE HUMANS (Ocena 5/5) je drama o jednoj porodici koja se okuplja da proslavi Dan zahvalnosti. Tu su otac i majka, njihove dve ćerke, dečko jedne od njih, i baba invalid sa demencijom. Sve se dešava u novom stanu koji tek treba da se renovira, i kroz razgovore između članova porodice upoznajemo svaki lik sve bolje i bolje, iako sa njima provodimo samo deo dana. Polako atmosfera iz zabavne prerasta u dramatičnu, pa i tragičnu, da bi opet nešto postalo smešno, i tako u krug. Svako od likova i glumaca je dobar na svoj način, pa je ovo više kao predstava (a i bazirano je po istoimenoj predstavi), gde pratimo jednu običnu porodicu koja ima dosta razloga da bude zahvalna na svemu što imaju, ali se nose sa ličnim problemima i tajnama koje izlaze na videlo tokom proslave praznika.


THE LAST DUEL (Ocena 4/5) je istorijski film po istoimenom romanu, a na scenariju su radili i Ben Aflek i Met Dejmon, dok ga režira Ridli Skot kome je ovo drugi film ove godine pored House Of Gucci. Smešten u Francusku 14. veka, priču pratimo iz vizure tri lika – viteza (Dejmon), njegove supruge (Džodi Komer, poznata iz serije Killing Eve), i štitonoše i vitezovog prijatelja (Adam Drajver) za kojeg ona tvrdi da je silovao. Ovaj slučaj je poslednji put u istoriji Francuske gde se slučaj rešio kroz zakonski sankcionisani dvoboj, a to što sve vidimo iz različitih perpsektiva doprinosi dobroj strukturi filma.


THE LOST DAUGHTER (Ocena 4/5) Olivija Kolman igra profesorku Ledu koja odlazi na odmor u Grčku. Ona sa strane na plaži posmatra mnogobrojnu porodicu na odmoru, a naročito mladu majku Ninu koju igra Dakota Džonson i njenu malu ćerku. Iako oni pokušaju da se sprijatelje sa Ledom, ona je hladna i čudno se ponaša prema drugim ljudima. Kad devojčica nestane sa plaže, Leda je nađe i vrati majci, ali zadrži njenu lutku. To natera Ledu da se priseća svog odnosa sa svoje dve ćerke, i kao mlađu Ledu u toj ulozi vidimo Džesi Bakli. Jasno je da je Leda nesrećna i neispunjena žena, i polako u njenoj prošlosti otkrivamo razloge zašto. Svi glumci su sjajni, a glumica Megi Džilenhol samouvereno režira ovu dramu kao svoj debitantski film. Ipak, mislim da ovakva priča bolje funkcioniše u romanu (zasnovan je po knjizi italijanske spisateljice Elene Ferante čiji pravi identitet niko ne zna), gde vidimo unutrašnji život likova i bolje ih razumemo.


THE NOVICE (Ocena 3/5) je drama o studentkinji, koja postaje deo veslačkog tima na koledžu. Ona je ambiciozni perfekcionista i opsesivna u svojoj želji da bude najbolja, po cenu svog fizičkog i psihičkog zdravlja. Slične filmove o individui koja je opsednuta uspehom smo videli dosta puta do sada – balerina u Black Swan ili bubnjar u Whiplash – ali ovaj film nije ni blizu dobar kao ti filmovi.


THE UNFORGIVABLE (Ocena 4/5) je drama sa elementima misterije i trilera, gde Sandra Bulok igra ženu Rut koja izlazi iz zatvora posle 20 godina, nakon što je ubila šerifa koji je pokušao da iseli nju i njenu mlađu sestru Kejti. Problematična 25-godišnja Kejti je usvojena i ne seća se svoje sestre, a Rut odlučuje da je nađe uz pomoć advokata koji sa porodicom živi u njihovoj staroj kući. Tu su i sinovi pokojnog šerifa koji žele osvetu. Baziran po britanskoj miniseriji od tri epizode, ovde nema ništa već neviđeno, ali solidni glumci i priča su dovoljni da bude okej film.

DOKUMENTARNI


ANGELE (Ocena 4/5)
O ovoj mladoj belgijskoj pop zvezdi nisam znao ništa, ali mi je bila poznata po duetu Fever sa Duom Lipom. Ona dolazi iz umetničke porodice: otac joj je muzičar, majka glumica, a brat reper, ali želela je da izgradi ime za sebe, a ne da bude ‘nečija ćerka’. Pratimo je dok čita dnevnike iz detinjstva i mladosti, gleda stare snimke i fotografije, i pokušava da dobije inspiraciju za nove pesme. Takođe, film se bavi njenim pokušajima da ne bude seksualizovana kao pop zvezda, zatim njenim autovanjem od strane medija da je biseks, kao i seksualnim skandalom njenog brata. Na osnovu svega viđenog u dokumentarcu, jasno je da se radi o talentovanoj devojci, koja želi da bude inspiracija drugima da budu autentični, kreativni i svoji.


TRILER


THE BETA TEST (Ocena 3/5) Džim Kamings stoji iza kamere kao scenarista i režiser, ali i ispred kao glavni glumac u trećem filmu koji gledam od njega. Prvi Thunder Road je bila dramedija koja mi se veoma dopala, dok mi se mešavina horora i komedije The Wolf Of Snow Hollow dopala malo manje. The Beta Test je opet niže na lestvici. Kamings igra uspešnog holivudskog agenta koji se uskoro ženi, ali onda dobija anonimnu pozivnicu da provede noć sa nepoznatom ženom. Uskoro neko počinje da ga ucenjuje i on gubi kontrolu nad svojim naizgled savršenim životom. Pored njegove priče, vidimo i druge parove koji su iskoristili pozivnicu da počine preljube i čega ih je to koštalo. Ovaj film je inspirisan erotskim trilerima, ali takođe dodaje i Kamingsov prepoznatljiv crni humor.


AKCIJA


RED NOTICE (Ocena 3/5) je navodno najskuplji film sa Netflixa, ali to što je na nešto bačeno puno para ne znači da je dobro. U ovoj akcionoj avanturi, pratimo FBI agenta (Dvejn Džonson) koji se udruži sa kradljivcem umetnina (Rajan Rejnolds) da zaustave još veštijeg lopova (Gal Gadot). Potraga za tri Kleopatrina draguljima ukrašena jajeta ih vodi širom sveta, i lokacije i akcija su okej, ali nešto fali. Dvejn Džonson je tu da bude jak, Gal Gadot da bude lepa, a Rajan Rejnolds duhovit, i kao da je Netflixov algoritam uzeo sve od avantura poput Indijane Džonsa do akcija kao Nemoguća misija, promućkao i doneo ovaj gledljivi, ali zaboravljivi film.


ANIMIRANI


ENCANTO (Ocena 3/5) je animirani mjuzikl, za koji je muziku radio Lin-Manuel Miranda, koji ove godine ima udela u filmovima i In The Heights, Vivo i Tick, Tick… Boom! Da li se on našao razvučen na previše strana – ne znam, ali znam da mi Encanto nije bio ništa posebno. Pratimo porodicu, koja je našla utočište u magičnoj kući i dobila posebne moći; osim jedne ćerke koja ih nema. Inspirisan kulturom Kolumbije, animacija je zaista odlična što i očekujemo od Diznija, ali priča koja nema negativca i ima stereotipne likove je dosta tanka.


HOROR


ANTLERS (Ocena 2/5) Keri Rasel igra nastavnicu u školi, koja sumnja da jedan od njenih učenika ima problema kod kuće, ne shvatajući da se tu radi o nečemu natprirodnom. Ovaj ruralni horor ima solidnu atmosferu i dobre glumce, ali je priča tanka i ne preterano zanimljiva.


DEAD & BEAUTIFUL (Ocena 2/5) Grupa razmaženih i bogatih mladih ljudi postaju vampiri nakon neobičnog rituala. Ova grupa internacionalnih prijatelja koji žive u Tajvanu počinju da koriste novootkrivene moći da budu još bahatiji, iako deluje da nema razlike u tome kako su se ophodili prema ljudima ranije. Film je dosta razvučen i – iako ima zanimljivu premisu – preokret na kraju menja sve što smo do tad videli, na ne tako dobar način.


LAST NIGHT IN SOHO (Ocena 5/5) Ovaj britanski film meša žanr horora, psihološkog trilera-misterije i fantazije, i inspirisan je italijanskim giallo filmovima iz ’60ih i ’70ih. Radnja prati devojku Eli, koja se seli u London, kako bi postala modna kreatorka. Ona je opsednuta muzikom, kulturom i modom iz 1960-ih, pa kada se useli u kuću gđe Kolins počinje da ima snove i vizije u kojima se prebacuje u London tog doba. Ona posmatra devojku Sendi, koja želi da postane pevačica, ali će je susret u klubu sa potencijalnim menadžerom dovesti u opasnost. Eli pokušava da promeni prošlost i spasi Sendi. Tomasin Makenzi je dobra kao naivna Eli, dok je Anja Tejlor-Džoj sjajna kao zavodljiva Sendi. Bilo je tu par preokreta koje sam čak možda i predvideo, ali svakako je priča veoma zabavna i napeta, gluma je dobra, kao i atmosfera i stil filma, a režiser Edgar Rajt je vešt u mešanju više različitih žanrova.


SILENT NIGHT (Ocena 2/5) Ovaj britanski Božićni horor ima i elemente komedije, jer se kroz priču provlači dosta crnog humora. Kira Najtli i Metju Gud igraju bračni par, koji poziva grupu prijatelja u svoj dom tokom praznika kako bi zajedno dočekali kraj sveta zbog klimatskih promena. I dok radnja filma zvuči zanimljivo i ima par interesantnih ideja, sam koncept zapravo nije tako dubok kao što sam očekivao.

SF


DON’T LOOK UP (Ocena 5/5) Nisam znao puno o radnji filma Don’t Look Up koji dolazi sa Netflixa, osim da je režiser Adam Mekej okupio brojne zvezde u glavnim ulogama. Ipak, to ne mora uvek da znači kvalitetan film, ali ovde su i scenario i režija, kao i teme kojima se film bavi, tako dobro odrađene, da je ovo neverovatno duhovit i i inteligentan SF film. Leonardo Dikaprio i Dženifer Lorens igraju astronome, koji otkrivaju da se Zemlji približava kometa koja će uništiti planetu. Oni pokušaju da ubede američku vladu u ozbiljnost situacije, ali predsednica koju igra Meril Strip ima važnije stvari na umu od spasavanja civilizacije, kao što su njena dalja politička karijera. Kada gostuju u emisiji čiji su voditelji Kejt Blanšet i Tajler Peri, oni će upozoriti javnost, ali će to samo proizvesti gomilu mimova i fora na internetu. Predsednica pristaje da nuklearnim oružjem uništi kometu, koristeći predstojeću katastrofu da sebi digne rejting, ali onda je tehnološki genije kog igra Mark Rajlans ubeđuje da kometu mogu da iskoriste da se obogate jer sadrži retke i neprocenjive elemente – pa je uništenje komete obustavljeno. Svi glumci dobijaju priliku da budu duhoviti u svojim ulogama, a i sporedne uloge su sjajne, od Melani Linski kao Dikapriove žene, do Džone Hila kao nesposobnog sina predsednice i Ariane Grande kao pop zvezde oko čijeg raskida se javnost potresa više nego oko kraja sveta. Film je sjajna satira na današnje društvo, medije i politiku, i ne čudi da je ovaj projekat privukao slavne sa A liste.


THE MATRIX RESURRECTIONS (Ocena 3/5) Originalni The Matrix iz 1999. godine je bez dilema jedan od najuticajnijih SF filmova i važi za kultno ostvarenje. Dva nastavka koja smo dobili 2003. nisu bili toliko dobri, ali su fino zaokružili trilogiju. Sada se ovaj serijal vraća sa novim nastavkom, koji je donekle i ribut franšize. Tu su ponovo Kijanu Rivs i Keri-En Mos kao Neo i Triniti, odnosno sada su oni drugi likovi koji žive u virtuelnoj simulaciji, ali shvataju da nešto nije u redu i da to nije pravi svet, već da su pod kontrolom mašina. Film se bavi temama koje je već obradio u prethodnim delovima i ne nudi ništa novo, a filozofije koju zastupaju sestre Vačauski (ovaj deo je režirala samo Lana Vačauski bez Lili) ovaj put nisu tako dubokoumne niti inspirativne. Sve u svemu, ne tako loš, ali opet nepotreban nastavak, a plašim se da će ih biti još.


SUPERHEROJSKI


SPIDER-MAN: NO WAY HOME (Ocena 5/5) Meni je Spajdermen jedan od omiljenih superheroja, i mislim da su i Tobi Megvajer, i Endru Garfild, i sada Tom Holand uspeli da donesu različite pristupe u lik ovog junaka svako u svojoj franšizi. Nakon događaja iz Spider-Man: Far From Home, javnost zna da je Piter Parker Spajdermen, pa on traži pomoć od Doktora Strejndža da čarolijom promeni to. Nešto polazi po zlu, i umesto toga na svet dolaze negativci iz drugih Spajdermen franšiza: Zeleni goblin, doktor oktopus i Sendmen dolaze iz Tobijevih filmova, a Elektro i Gušter iz Endruovih filmova. Njih čak igraju isti glumci koje smo videli tamo – Vilem Dafo kao Zeleni goblin, Alfred Molina kao doktor Oktopus, Tomas Hejden Čurč kao Sendmen, Džejmi Foks kao Elektro i Ris Ivans kao Gušter. Shvatamo da je došlo do otvaranja multiverzuma (sličnu situaciju smo imali u odličnom animiranom filmu Spider-Man: Into The Spider-Verse), pa to omogućuje povezivanje prethodnih Sonijevih Spajdermen filmova sa sadašnjim Marvelovim. Na taj način, franšiza o čoveku-pauku koja je započeta 2002. godine je dobila svojevrsnu završnicu sa ovim filmom, ali i uvod nekih drugih likova koji su u vlasništvu drugih kompanija u Marvelov svet. Što manje znate o samom filmu, a više o Spajdermenovoj istoriji, vaše uživanje u ovom filmu će biti još veće. Marvel je apsolutni titan kada su u pitanju superherojski filmovi i vidi se da poštuju bogatu istoriju i prošlost koju njihovi stripovski junaci imaju, pa je ovo prava poslastica kako za fanove ovog heroja, tako i za fanove zabavnih superherojskih blokbastera.


VENOM: LET THERE BE CARNAGE (Ocena 3/5) Venom mi je bio zabavan, ali zaboravljiv superherojski film, koji je nosila harizma Toma Hardija, a slično je i sa nastavkom. Novinar Edi Brok i njegov vanzemaljski alterego Venom nailaze na nove prepreke – od ličnih nesuglasica do susreta sa drugim zlikovcem Masakrom (Vudi Harelson) koji jedini može da stane na put Venomu. Ovo je manji superherojski film koji očigledno nema ogroman budžet i kompleksniju priču kao neki Marvelovi ili DC-jevi filmovi, pa nije ni popravio ni pogoršao utisak koji je prvi deo ostavio.

SERIJE: DECEMBAR 2021

KOMEDIJA


IT’S ALWAYS SUNNY IN PHILADELPHIA: Sezona 15 (Ocena 4/5) Serija It’s Always Sunny In Philadelphia je ušla u Američku istoriju kao najdugovečnija igrana komedija, što ne čudi s obzirom da su kreatori serije prijatelji u stvarnom životu (glumci koji igraju Meka i Di su u braku), bave se satirom na aktuelne događaje, a likovi nikad ne sazrevaju i samo postaju još gori ljudi nego što su i bili. Vlasnicima paba u Filadelfiji, Denisu, Meku, Čarliju i Denisovoj bliznakinji Di se u drugoj sezoni pridružio Deni Devito kao Denisov i Diin otac Frenk, apsolutni psihopata, pa ne čudi da je takva osoba odgovorna za odgajanje podjednako užasnih Denisa i Di. U novoj sezoni, od samo osam epizoda, četiri smo proveli u Irskoj gde družina odlazi i upada u nevolje tipične za njih, a prva epizoda nam je otkrila da su oni slučajno odgovorni za brojne kontroverze i skandale u Americi tokom pandemije (poput napada na Kapitol Hil). Iako nije ni blizu odlična kao na početku, It’s Always Sunny In Philadelphia je i dalje zabavna, iako ne naročito originalna; kao i animirana komedija Archer, koja je ove godine završila 12. sezonu na istom kanalu FXX.

EMILY IN PARIS: Sezona 2 (Ocena 3/5) Prva sezona Netflixove romantične komedije Emily In Paris mi je bila lagana i simpatična za gledanje, dok mi se ova druga sezona mnogo manje dopala. I dalje je sve tu – lokacije Pariza su predivne, kao i moda, a priča je tipična za žanr romantične komedije. Ipak, nerviralo me je kako se Amerikanka Emili koja se zbog posla prelesila u Francusku ponaša – kao naivna devojčica koja ne preuzima odgovornost za svoje postupke, a i dalje je u ljubavnom trouglu sa komšijom kuvarom i njegovom devojkom, koja joj je prijateljica. Takođe, prikaz PR posla je dosta nezreo, kao i reference na pop kulturu i samu kulturu Pariza, i sve je jako kliše i prosto ne baš zabavno za gledanje i dalje.


PEN15: Sezona 2 (Ocena 5/5) Nakon animiranog specijala, ove godine smo dobili i nastavak druge sezone serije PEN15 sa Hulua. Kreatorke serije i glavne glumice, Maja Erskin i Ana Konkl, su izjavile da je ovo poslednja sezona, jer ove 30godišnjakinje više ne žele da glume tinejdžerke. To je i osnovna premisa i izvor humora gde dve odrasle žene igraju devojčice, dok su ostali likovi iz škole deca glumci. Ove sezone smo dobili odličnu samostalu epizodu koja se bavi Majinom majkom Japankom Juki; a Maja i Ana se nose sa ličnim problemima i dalje – Maja sa razismom i nesigurnošću oko fizičkog izgleda, Ana sa razvodom roditelja i svojim prvim dečkom, kao i brojnim drugim sitnijim problemima koji nam kao odraslima deluju smešno, a u tom periodu su najtraumatičniji. Ono što je zapravo srce ove ‘krindž’ komedije koja nas tera da osećamo neprijatnost zbog Majinih i Aninih postupaka je njihovo iskreno prijateljstvo i podrška i razumevanje koju imaju jedna u drugoj.


AND JUST LIKE THAT…: Sezona 1 (Ocena 5/5) Fenomen Seks i grad je imao zaista neobičan život – započeo je kao kolumna gde je novinarka Kendas Bušnel opisivala ljubavne i seksualne avanture sebe i svojih prijatelja u Njujorku ’90ih, da bi ih objavila u istoimenu knjigu, po kojoj je urađena HBO-ova serija. Nakon serije koja je na otvoren način govorila o seksualnim životima četiri prijateljice: novinarke Keri (Bušnelin alter ego), PR-a Samante, galeristkinje Šarlot i advkatice Mirande, dobili smo dva bioskopska filma, od kojih je prvi osrednji a drugi jako loš. Svi su mogli da se povežu sa ove četiri dame – od romantične i nekad neurotične Keri, seksualno slobodne Samante, tradicionalne Šarlot ili cinične Mirande; a pored tema o seksu i ljubavi, kao i prikaza životnog stila Njujorka ’90ih i ranih 2000ih, gledaoci širom sveta su videli sebe u likovima 30-godišnjaka koji žele da imaju sve u velikom gradu. U novoj seriji po nazivu And Just Like That… vraćaju se Keri, Šarlot i Miranda, dok je glumica Kim Katral odbila da se vrati ulozi Samante. Mislio sam da će mi najduhovitiji lik iz serije faliti, ali objašnjenje zašto Samanta više nije u njihovim životima mi se dopalo. Sada u 50-im godinama, Keri i Zverka uživaju u bračnoj idili nakon brojnih raskida i pomirenja; Šarlot je udata za Harija i ima dve ćerke; a Mirandin i Stivov sin Brejdi je sada tinejdžer. Prva epizoda se previše trudi da bude ‘woke’ i ispravi to što je u originalnoj seriji bilo manje likova drugih rasa i nacionalnosti, pa sada imamo i nove likove u vidu kvir komičara Če, sa kojom Keri snima podkast; i Mirandine profesorke Nije i Šarlotine prijateljice Lise, koje su Afroamerikanke. Prva epizoda se završila neočekivanim tragičnim događajem, koji je podelio publiku, ali po meni je odličan povod da vidimo dalje avanture ovih Njujorčanki. Ovo više nije Sex And The City o avanturama četiri singl 30-godišnjakinje, pa otud i nov naziv serije. And Just Like That… govori o životu tri 50-godišnje prijateljice i kako se nose sa promenama kako u društvu, tako i u ličnim životima, ali i o gubitku; naravno sve uz trendi lokacije, modu, humor i emotivne momente.


FANTAZIJA I SF


THE WITCHER: Sezona 2 (Ocena 4/5) i THE WHEEL OF TIME: Sezona 1 (Ocena 4/5) su dve visokobudžetne serije fantazije, bazirane po veoma popularnim književnim serijalima Saga o vešcu i Točak vremena, ali nažalost nisu toliko odlične. Deluje da su Netflix i Amazon želeli svoju verziju Igre prestola i, da nije bilo uspeha te serije, sumnjam da bi imali skupe serije epske fantastike sa glumcima sa A liste poput Henrija Kavela u Vešcu i Rozamund Pajk u Točku. Veštac je dosta mračnija i, dok mi se prva sezona više dopala, u drugoj sezoni nema preskakanja sa vremenom kao ranije već je priča dosta linearnija ali i ne tako zanimljiva. Više su mi se dopale avanture lovca na čudovišta Geralta u prvoj sezoni, kao i priča o princezi u bekstvu Ciri i čarobnici Jenefer koja je polako postajala sve moćnija, i kada su epizode bile samostalnije nego sada kada pratimo jednu povezaniju priču.


U Wheel Of Time je napravljeno dosta promena u odnosu na serijal koji je stvorio Robert Džordan, a nakon njegove smrti nastavio Brendon Sanderson. Ovde umesto tri dečka sa sela, Renda, Meta i Perina, koji su možda reinkarnacija Ponovorođenog Zmaja – koji može da uništi ili spasi svet – Zmaj mogu biti oni ali i dve devojke iz njihovog sela, Egvena, u koju je Rand zaljubljen, i Ninaeva, koja već ima neke moći kao seoska Mudrost. Njih od troloka koji su im napali selo spašava Moraina, pripadnica čarobnica Aes Sedai i njen telohranitelj Lan. Ova sedmorka kreće u avanturu, ne toliko različitu od hobita u Gospodaru prstenova, kako bi otkrili ko je od petoro likova Zmaj i da zaustave Mračnog. Pomalo tipična epska fantastika ima šansu da se razvije u ozbiljniju i bolju priču poput one iz kasnijih delova književnog serijala (od 14. delova!), ali za sada je samo okej kao serija.


COWBOY BEBOP: Sezona 1 (Ocena 4/5) Sa Netflixa dolazi ova SF serija, bazirana po kultnoj animi, i otkazana je posle jedne sezone. Radnja prati tim lovaca na ucene u svemiru, i meni je ovih deset epizoda bilo dosta zabavno, ali ništa preterano originalno. Animu nisam gledao, pa ne mogu da uporedim vernost adaptacije, ali ova mešavina naučne fantastike, distopije, noar filmova i vesterna nije bila toliko loša da zaradi prebro otkazivanje.


HAWKEYE: Miniserija (Ocena 5/5) Marvel nas je, nakon odlične serije WandaVision, solidne Loki i What If…? i osrednje The Falcon And The Winter Solider, ove godine počastio još jednom serijom iz svog univerzuma, a to je Hawkeye sa Disney+. Iako je titularni superheroj možda najmanje zanimljiv od Osvetnika, ova serija nam donosi i Hejli Stajnfild (iz serije Dickinson) kao njegovu štićenicu Kejt Bišop, i njihov odnos je ono što čini ovu seriju odličnom. Ona slučajno postaje umešana u kriminalne aktivnosti ruske bande, sa čime je možda povezana i njena porodica; pa je na Klintu Bartonu da joj pomogne iako je ona i više nego sposobna da se brine o sebi. Smeštena u Njujork tokom Božića, serija ima dosta dobru atmosferu, akcija i humor su super, a poznavanje Marvelovih filmova i serija će vam samo omogućiti još veće uživanje s obzirom da su oni majstori preplitanja likova i događaja. Tako će osrednji film Black Widow postati bitan jer se neki likovi odatle pojavljuju ovde, što ne čudi s obzirom da su Crna udovica odnosno Nataša Romanova i Klint Barton bili bliski prijatelji, i gubitak nje ga je dosta pogodio.


STATION ELEVEN: Miniserija (Ocena 5/5) Da li je usred pandemije pravo vreme da se pusti serija o pandemiji koja uništi svet? Možda i ne, ali je Station Eleven veoma dobra za razliku od serije Y: The Last Man, koja se bavila sličnom temom i bila otkazana ove godine nakon prve sezone, ili The Handmaid’s Tale, koja govori o distopijskom društvu i koja nije sjajna kao ranije. Ova miniserija sa HBO Max je bazirana po istoimenom romanu, i prva epizoda me je baš oduševila, da bi kasnije taj osećaj malo splasnuo. U prvoj epizodi vidimo glumca Artura koji iznenada umire tokom predstave, pa jedan čovek iz publike Frenk pokuša da mu pomogne, ali ne uspe. Frenk upozna devojčicu glumicu Kirsten koju, usled nastale situacije oko Arturove smrti, nema ko da vrati kući, pa on odluči da je isprati; ali usled iznenadne pandemije postaje primoran da joj postane staratelj. Potom se radnja prebacuje dvadeset godina u budućnost, u postapokaliptični svet, gde je odrasla Kirsten deo trupe putujućih glumaca koja izvodi Šekspira za preživele. Tu je i misteriozni strip Stanica jedanaest, koji je napisala Arturova bivša žena Miranda (flešbek o njenom životu vidimo u trećoj epizodi), a koji Kirsten poseduje; kao i kult čiji vođa otima decu rođenu posle pandemije (a čiju priču saznajemo u petoj epizodi). Ova serija se bavi temom kolapsa savremenog društva, ali govori o snazi umetnosti da zbliži i poveže ljude, a epizode koje preskaču vremenske periode i vidimo ih iz vizure različitih likova samo teraju da gledamo dalje dok se svi delići slagalice ne sklope.


DOKUMENTARNI


HOW TO WITH JOHN WILSON: Sezona 2 (Ocena 5/5)
Režiser dokumentaraca Džon Vilson je neviđeno kul lik, baš zato što nije nimalo kul u tipičnom smislu te reči. Pomalo štreberast čovek koji posmatra svet iza kamere, skoro da ga i ne viđamo u ovoj seriji, ali njegova naracija i pogled na najjednostavnije stvari koje čine život su pune humora i pronicljivih zapažanja. Kao i u prvoj sezoni, u ovih šest epizoda sa HBO-a, Džon krene da se bavi jednom temom – kao što su investicija u nekretnine, kako ceniti vino, naći parking, propisno baciti neupotrebljive baterije, zapamtiti snove ili biti spontan – a onda se kroz intervjue sa neobičnim likovima kojih je Njujork prepun ili otkačenim prizorima koje je njegova kamera zabeležila priča proširi i deluje da je Džon uspeo da nas natera da se preispitamo oko nekih veoma važnih životnih pitanja. Slično kao Fran Lebovic u sjajnoj dokumentarnoj seriji Pretend It’s A City, Džon Vilson na duhovit ali i dubok način sumira život u Njujorku, ali i generalno šta znači živeti u modernom društvu i o sitnicama koje zapravo život znače.


VOIR: Sezona 1 (Ocena 4/5) Sa Netflixa dolazi ova dokumentarna serija, koja se kroz šest epizoda bavi filmskom umetnošću i svi fanovi filmova bi trebali da je pogledaju. U prvoj epizodi se bavi filmom Jaws iz ’75. kao začetnikom savremenih blokbastera; druga epizoda se bavi filmovima osvete; treća antiherojima; četvrta je o animaciji i kako stvoriti likove koje će publika zavoleti; peta je o razlici između filmova i serija; a šesta epizoda je o akcionoj komediji 48 Hrs. iz ’82. godine sa Edijem Marfijem i temom rasizma. Kroz zanimljivu naraciju, pratimo kako se filmovi menjaju i utiču na stvaran život, pa se nadam novim epizodama koje bi se bavile ovom nepresušnom temom.

BEAUTIFUL WORLD, WHERE ARE YOU: Sali Runi kao glas svoje generacije

Irska spisateljica Sali Runi mi je jedan od omiljenih pisaca, i sa svoja prva dva romana je uspela da je proglase ‘glasom generacije’ za milenijalce o kojima i piše (i pripada, jer je rođena 1991. godine); zatim kritikuju njen stil i likove kao isprazne i narcisoidne; a došla je i do šire publike kada je njen drugi roman iz 2018. Normal People adaptiran u miniseriju prošle godine, s tim da nas očekuje adaptacija i prvenca iz 2017. Conversations With Friends. 2021. godine je izašla njena najnovija knjiga Beautiful World, Where Are You, kod nas prevedena kao Bajni svete, gde si ti.


I u ovom delu likovi su dve prijateljice, slično kao u Razgovorima s prijateljima, a fokus je i na romantičnom odnosu dva glavna lika sa dva muškarca, slično poput Normalnih ljudi, gde smo pratili razvoj jedne veze. Deluje da je ovo njen ujedno i najzreliji roman, a opet i skoro samoparodirajući jer su u njemu bavi temama kojih se već dotakla u prethodna dva. Kako je jedan od likova, Alis, spisateljica, očigledno je da je Sali ubacila i poneke autobiografske delove u njen lik, i odnos prema svetu pisaca, izdavaštva, kritičarima, fanovima, kreativnošću…


U jednom poglavlju pratimo život spisateljice Alis, da bi u sledećem pratili život njene prijateljice Ajlin, a između njih vidimo prepisku u vidu imejlova koje šalju jedna drugoj. Meni se deo sa porukama mnogo više dopao od samog zapleta romana, jer vidimo razmišljanja Alis i Ajlin, koje prenose jedna drugoj šta im se dešava u životima, ali i njihova razmišljanja o politici, kulturi, istoriji, društvu, i svih mogućih tema koje su na umu ljudima slične generacije. Deluje da Alis i Ajlin zapravo i nisu toliko bliske, jer se ne viđaju, ali kroz imejl prepiske dopuštaju jedna drugoj da podele najintimnije misli i zapažanja.


Na početku, Alis se nakon nervnog sloma povlači u kuću na obali u malom mestu, i započinje komplikovani odnos sa Feliksom, radnikom u lokalnom skladištu. Oni su potpuno različiti – Alis je naizgled hladna i racionalna, i sve drži pod kontrolom; dok je biseksualni Feliks neko ko živi haotično i ne brine previše šta drugi misle o njemu. Alis ga pozove sa sobom na poslovno putovanje u Rim, a potom započinju vezu, gde shvataju da imaju više sličnosti nego što misle, i deluje da je Feliks – koji baš i nije čitalac i poznavalac Alisinih knjiga – jedini koji nije slepo oduševljen uspešnom mladom spisateljicom kao njeni fanovi.


Sa druge strane je Ajlin, pomalo depresivna i usamljena devojka, koja radi kao urednik u književnom magazinu u Dablinu. Ona nema bliske ljude u svom okruženju, oseća se otuđeno od svih, pa i porodice, a prošla je kroz raskid ne tako sjajne veze. Jedina važna osoba u njenom životu pored Alis je prijatelj iz detinjstva, Sajmon, religiozni neženja, koji joj je jedini prijatelj i povremeni ljubavnik. Iako su Feliks i Sajmon sporedni likovi, dobijamo dosta dobar uvid u njihove ličnosti, što kroz vizuru Alis i Ajlin, ali i neka njihova razmišljanja.


Kasnije će se likovi naći zajedno pre izbijanja pandemije, i dolazi do ponekih sukoba, ali i privlačnosti između njih, i tu vidimo briljantnost Sali Runi, koja uspeva da nas poveže sa likovima prvo zasebno, a potom jedva čekamo njihov konačni susret i kako će ovih četvoro različitih karaktera funkcionisati zajedno. Njen stil pisanja je dosta štur, bez puno opisa, i bez znakova navoda kada likovi vode dijalog; ali i pored toga važnije je ono što se iščita između redova nego što je zaista napisano.


Sali Runi dobro poznaje svoju generaciju, i iako se često zamera njenim likovima da su egocentrični, ja smatram da su realni – nesavršeni, ali idealistični mladi ljudi koji pokušavaju da sazreju i snađu se u komplikovanom svetu i društvu. Sam kraj romana ima pomalo neočekivani hepi end, i očekivao sam ciničniju završnicu, ali kako sam se vezao za likove Alis, Ajlin, Felisa i Sajmona, bilo mi je drago da je na kraju svako dobio ono što su želeli, a možda toga nisu ni bili svesni na početku.

SERIJE: NOVEMBAR 2021

KOMEDIJA


BIG MOUTH: Sezona 5 (Ocena 5/5)
Ova animirana komedija, kao i Netflixova tinejdž serija Sex Education, se bavi temom odrastanja i seksualnosti – samo na još apsurdniji i smešniji način. Pratimo tinejdžere Nika, Endrua, Džesi, Misi, Džeja, Metjua, Lolu; kao i njihova ‘čudovišta’ koja predstavljaju hormone koji divljaju. Ove sezone su u priču ušle i ljubavne bube, kao i crvi mržnje, koji komplikuju likovima živote i odnose. Fore su brze i humor je dosta perverzan i eksplicitan, ali se i pored toga provuku sjajne teme o odrastanju, seksualnosti i sazrevanju, koje su univerzalne i uvek aktuelne.


INSECURE: Sezona 5 (Ocena 5/5) HBO-ova dramedija Insecure dosta podseća na njihove ranije serije Sex And The City ili Girls, jer prati život mlade žene i njenih prijatelja u velikom gradu, dok se suočavaju sa ljubavnim i profesionalnim problemima. U ovom slučaju to je Afroamerikanka Isa iz Los Anđelesa, koju igra komičarka Isa Rej. Prošla sezona koja se bavila prekidom prijateljstva između Ise i advokatice Moli (Ivon Ordži) je bila najbolja, a ova finalna sezona pokazuje njihovo pomirenje, kao i sazrevanje Ise, Moli i ostalih likova i preuzimanja kontrole nad svojim životima.


DICKINSON: Sezona 3 (Ocena 4/5) Ova neobična komedija ima modernu estetiku iako je smeštena u prošlost, i bazira se na životu pesnikinje Emili Dikinson. Ove godine smo imali priliku da vidimo i drugu sezonu, pa nismo dugo čekali na finalnu, treću sezonu. U njoj je fokus na građanskom ratu, pa vidimo kako je to uticalo na Emilinu poeziju. Emili je bila veoma kreativna ali neshvaćena i usamljena žena, koju tadašnje društvo nije prihvatalo, ali ova serija pokazuje njenu zabavnu stranu i prikazuje je kao ženu ispred svog vremena.


IN MY SKIN: Sezona 2 (Ocena 4/5) Britanska mešavina komedije i drame In My Skin dolazi sa BBC-a, i prati život tinejdžerke iz Velsa. Ona shvata da je lezbijka, a pored toga krije da njena majka ima bipolarni poremećaj i da joj je otac alkoholičar. Serija vešto meša smešne i dramatične momente, i ova sezona od pet kratkih epizoda je poslednja.


LOVE LIFE: Sezona 2 (Ocena 5/5) Prva sezona romantične komedije sa HBO Maxa mi se veoma dopala, ali kako je antologija koja će u svakoj sezoni pratiti novog lika spustio sam očekivanja jer nas praktično očekuje druga serija. Nije bilo razloga za to, jer je novi lik književnog urednika Markusa (kog igra Vilijam Džekson Harper poznat po ulozi Čidija u The Good Place) odličan. U svakoj epizodi vidimo neku njegovu romantičnu vezu, počev od bivše žene, nove prijateljice sa kojom flertuje, slučajne trudnoće… Tu je i povezanost sa prvom sezonom u vidu junakinje te priče Darbi (Ana Kendrik) koja se pojavi u par scena, ali je veoma dobro što svaki put pratimo nove ljude i njihove ljubavne avanture.


SAVED BY THE BELL: Sezona 2 (Ocena 5/5) Od ovog nastavka tinejdž sitkoma iz 90ih, koji svakako nije važio za baš kvalitetnu seriju, nisam previše očekivao kad je izašla prva sezona prošle godine; ali prijatno me je iznenadila dobrih humorom. Radnja prati nekoliko bogate dece originalnih likova, kao i učenike siromašnog porekla, koji zajedno pohađaju elitnu školu. Reference na pop kulturu i prethodnu seriju su brojne, i fore stižu jedna za drugom non-stop, pa je i druga sezona jednako dobra kao i prva. Zahvaljujući apsurdnom humoru, jedna je od retkih komedija koja me je često naglas nasmejala.


TED LASSO: Sezona 2 (Ocena 5/5) Nisam pogledao prvu sezonu ove serije sa Apple TV+ kada je izašla prošle godine, ali brojne pohvale, kao i osvajanje Emi nagrade za najbolju komediju, me je nateralo da bacim pogled. Prva sezona me je oduševila, sa pričom o treneru iz Amerike, Tedu Lasou, koji se seli u London da vodi ne tako uspešan fudbalski tim, iako nema pojma o tom sportu. Nova vlasnica kluba Rebeka ga je dobila u razvodu, pa želi da Ted svojim nepoznavanjem sporta još više uništi tim jer je to jedina stvar koju njen neverni muž voli. Pored Teda i Rebeke, tu su i likovi fudbalera, devojka jednog od njih, sporedni treneri; a u drugoj sezoni dolazi i sportski psiholog koja izaziva Teda da se suoči sa svojim problemima i emotivnim traumama. Naime, ova serija je hvaljena ne toliko zbog humora, već više zbog pozitivne energije koju širi, koja dolazi od večito veselog Teda. Ipak, svi likovi su toliko odlično razrađeni, počev od Teda kog sjajno igra Džejson Sudejkis, do Hane Vandingham kao naizgled hladne Rebeke, pa do sporednih likova koji dobijaju dubinu kako vreme odmiče. Prva sezona je bolja, jer druga ima nekoliko problema – dve dodatne epizode, Božićni specijal i ona koja se fokusira na pomoćnog trenera kao glavnog lika, nisu bile planirane (broj epizoda se sa 10 proširio na 12), pa nekako stavljaju glavnu radnju na pauzu; a i nekoliko kasnijih epizoda je trajalo duže od pola sata što nije sjajno za komediju. I pored tih sitnih boljki, Ted Laso je zaista kvalitetna komedija, koja nije previše smešna, ali su dobri likovi i pozitivnost koju šire zaista kao topli zagrljaj, i razlikuje se od većine komedija koje humor crpe iz cinizma.


THE GREAT: Sezona 2 (Ocena 4/5) Kao i serija Dickinson, ova komedija sa Hulua o Katarini Velikoj se igra sa istorijom i menja činjenice i istinu kako bi pružila jednu zabavnu i modernu seriju. El Faning kao Katarina i Nikolas Hoult kao njen muž, ruski car Petar III, su sjajni i u ovoj sezoni vidimo njihovu borbu za vlast i razne dvorske intrige. Ipak, mislim da bi ova satirična komedija bolje funkcionisala da epizode traju pola sata umesto sat vremena.


DRAMA


LINE OF DUTY: Sezona 6 (Ocena 4/5)
Britanski policijski procedural Line Of Duty je jedna od najgledanijih serija na njihovoj televiziji, i kako znamo da su oni majstori za detektivske i krimi serije to ne čudi. Serija prati tim policajaca koji istražuju korupciju i u svakoj sezoni imamo novog ‘glavnog’ lika, odnosno antiheroja, kog troje detektiva koji su tu od prve sezone istražuju. Meni su prvih nekoliko sezona bile bolje, jer se serija kasnije izgubila u prevelikoj zaveri oko misteriozne ličnosti poznate pod nadimkom H koja vuče sve konce. Sa svakom novom sezonom kvalitet je opadao i radnja je postajala komplikovanija, ali je Line Of Duty svakako veoma dobra i napeta serija.


THE SINNER: Sezona 4 (Ocena 3/5) Prva sezona serije The Sinner je po meni bila odlična, da bi posle opala u kvalitetu, i sada pred nas stiže četvrta sezona, koja nije ništa posebno. Pratimo detektiva Harija Ambrouza, koji se nakon prošlog slučaja penzionisao, i povukao u mali gradić u Mejnu. Ipak, zločini ga prate kada prisustvuje samoubistvu lokalne devojke, i počinje da istražuje. Najavljeno je da će ova sezona biti poslednja i po meni je to dobra odluka.


HANNA: Sezona 3 (Ocena 3/5) Ova akciona serija sa Amazona je rimejk špijunskog filma iz 2011. godine i prati titularnu tinejdžerku, koja odrasta sa ocem u divljini, koji je trenira i uči da bude ubistvena mašina. Hana dobija susret sa civilizacijom kada ih CIA nađe, pa se Hana baca u bekstvo širom sveta, i pri tom otkriva istinu o sebi i svom poreklu. Ova sezona je poslednja, i kao i prethodne dve kojih se baš i ne sećam, na mene nije ostavila neki utisak, već je samo razvukla radnju koja je bila okej u filmu.


SUCCESSION: Sezona 3 (Ocena 5/5) Succession je serija koja ima dosta komičnih elemenata, koji proizilaze iz likova i njihovih dijaloga i uvreda kojima se časte; ali je po meni više prestižna drama o antiherojima i dobila je Emi nagradu za najbolju dramu u drugoj sezoni. Uz to, prikazuje se na HBO pa se od njih i očekuje visok kvalitet u scenariju, režiji i glumi, koji ni u trećoj sezoni nije izostao. Pratimo porodicu Roj, koju predvodi otac tiranin i medijski tajkun Logan, a čine je i njegova odrasla deca – nebitni najstariji sin Konor, problematični Kendal, naizgled jedina normalna Šiv i divlji Roman, kao i Šivin muž Tom i smotani rođak Greg. Oni se stalno bore za još više moći i bogatstva, i spremni su da unište sve (pa i jedni druge) da ostvare ciljeve. Nakon što je u prošloj sezoni Kendal otvoreno zaratio protiv ostatka porodice, njihov ugled je ugrožen. Ovde niko nije pozitivan lik i svi se užasno ponašaju, pa Succession nas tera da želimo živote pune luksuza koje likovi vode, ali i da ih mrzimo zbog načina na koje se ponašaju prema svima, ali i da im se smejemo i sažaljevamo ih koliko ne umeju da uživaju u tome što imaju.


THE LONG CALL: Sezona 1 (Ocena 4/5) Sa britanskog kanala ITV poznatog po detektivskim serijama dolazi ova četvorodelna misterija, o detektivu koji se vraća u rodno mesto i religioznu zajednicu u kojoj je odrastao, a koja ga je odbacila jer je gej. On se vraća nakon smrti oca, a i istražuje ubistvo kada je leš nađen na plaži. Ovo je tipični policijski procedural, ali sasvim solidan i gledljiv na kakav smo i navikli od Britanaca.