SERIJE: NOVEMBAR 2023

DRAMA


THE MORNING SHOW: Sezona 3 (Ocena 5/5) U recenziji za prethodnu sezonu ove serije sa striming servisa Apple TV+, rekao sam da ova serija ima sve što je potrebno da se smatra vrhom prestižnih drama, ali da nešto ipak fali, iako ima prostora za poboljšanje. Kao da su me poslušali, pa smo tako dobili najbolju sezonu do sada. Odmakli smo se teme seksualnog zlostavljanja kada je Stiv Karel kao lik voditelja jutarnjeg programa Miča napustio seriju; a i pandemija koja je bila u fokusu druge sezone je za nama. Likovi voditeljki Aleks (Dženifer Aniston) i Bredli (Riz Viderspun) su ove godine svaka u svojoj priči, ali njihovo prijateljstvo je i dalje centar serije. Ono što izdvaja ovu sezonu je dolazak meni jednog od omiljenih glumaca Džona Hama, u vidu lika milijardera Pola Marksa, koji u početku se nameće kao spasilac TV mreže iz Njujorka kad planira da je kupi, da bi do kraja sezone postao negativac koji misli da mu novac daje neograničenu moć. Korporacijske intrige su bile nikad zanimljivije, skoro kao i lični komplikovani životi likova, a sve je to i dalje sjajno snimljeno i odglumljeno – samo što sada sav budžet nije otišao na glumce sa A-liste i skupu produkciju, već i na kvalitetnije scenarije i aktuelne teme od novinarske slobode i integriteta; do onih lokalnih političkih tema u Americi poput napada na Kapitol, ali i globalnih poput rata između Rusije i Ukrajine.


LUPIN: Sezona 2 (Ocena 4/5) Prva sezona od pet epizoda francuskog trilera Lupin mi je bila odlična, da bi kvalitet malo opao u drugoj polovini od još pet epizoda koja je nastavila priču. Sad nam stižu sedam epizoda koje je Netflix nazvao trećim delom, a zapravo se radi o drugoj sezoni. Omar Saj je i dalje odličan u vidu lopova Asana Diopa, insipirisanog Arsenom Lupenom, likom iz književnog serijala o džentlmenu-lopovu. On mora da zaštiti bivšu ženu i sina, ali i majku koju nije video godinama, od novih negativaca koje poznaje iz svoje kriminalne mladosti. Ostavljen je prostor za nastavak, iako još ne znamo da li ćemo dobiti nove epizode, jer Netflix tek treba da obnovi seriju.


SF


DOOM PATROL: Sezona 4B (Ocena 3/5) i LOKI: SEZONA 2 (Ocena 2/5) Mislim da se osećam iscrpljeno kada su u pitanju superheroji: imamo previše nastavaka, kako bioskoskih, tako i u vidu serija; prekomplikovane priče koje uklučuju paralelne dimenzije, multiverzume, odlaske u prošlost i menjanje budućnosti; ali i novi likovi i junaci koji nisu toliko harizmatični kao oni stari da bi mogli da nose svoje filmove i serije. DC-jev tim Doom Patrol je prošle godine emitovao šest epizoda, a sada stiže još šest za striming servis Max koje predstavjaju kraj priče. Sama sezona mi je bila konfuzna, ali je finale bilo okej jer je skoro svaki lik dobio neko vrstu srećnog kraja. Marvelov bivši negativac i antiheroj, a sada punokrvni junak Loki, u seriji sa Disney+, i dalje pokušava da ispravi vremensku liniju koja je otvorila multiverzum, a tu je i dalje sledeći veliki negativac za Marvel, Kang Osvajač. Meni dosta toga u drugoj sezoni nije bilo jasno, jer je prošlo dosta od prve sezone, a i treba u glavi držati sve što se desilo u skorašanjim Marvelovim filmovima i serijama. Loki mi je bio više kao domaći zadatak nego uživanje, jer je samo uvod za dalje priče na velikim i malim ekranima koje nas očekuju u ko-zna-već-sada-kojoj fazi Marvelovih superheroja.

FILMOVI: AVGUST 2023

KOMEDIJA


NO HARD FEELINGS (Ocena 5/5) Od filmske zvezde kakva je Dženifer Lorens očekujemo uloge u blokbasterima ili one koji bi donele prestižne nagrade, ali kako se ta dobitnica Oskara već pokazala u dramama i franšizama, jasno je da želi da snima samo filmove u kakvim i sama uživa. Ona je u intervjuima često spontana i duhovita, i ta njena karakteristika dolazi do izražaja u ovoj komediji. Ona igra 32-godišnjakinju, koja jedva spaja kraj sa krajem radeći kao konobarica i vozačica Ubera. Kad joj oduzmu auto, a preti joj gubitak kuće pokojne majke u kojoj živi, ona se javlja na neobičan oglas kako bi dobila novi auto. Naime, bogati roditelji su spremni da daju auto devojci koja će zavesti njihovog povučenog 19-godišnjeg sina pre nego što ode na koledž. Iako je starija od njega i potpuno su različitih karaktera, između njih se javlja iskreno prijateljstvo i simpatije. Ipak, sve preti da propadne ako on otkrije zbog čega je ona zapravo zainteresovana za njega. Film ima malo preteranu premisu, ali je to i poenta ovakvih komedija. Ovo je slično seks komedijama koje smo viđali 2000-ih godina, gde se likovi dovode u uvrnuto smešne seksualne situacije. Zahvaljujući Dženifer Lorens i Endruu Bartu Feldmanu u glavnim ulogama, film uspeva da bude više od ‘seks komedije’ i pronađe emotivnije i realne momente u žanru, ali ni u jednom momentu ne zaboravljajući da za to mora da ima dobre likove i, naravno, da bude konstantno duhovit.


RED, WHITE & ROYAL BLUE (Ocena 4/5) Ova romantična komedija, zasnovana prema istoimenom popularnom romanu, prati dva momka koji se u početku ne podnose, ali ubrzo shvataju da su sličniji nego što misle i zaljubljuju se. Razlika je u tome što oni nisu neki obični momci, već je jedan sin predsednice Sjedinjenih Američkih Država, dok je drugi britanski princ. Film je dosta simpatičan i na momente pronicljiv za teme kojima se bavi, ali mislim da je mogao da bude malo oštriji u prikazu gej romanse dve javne i političke ličnosti.


DRAMA


PAST LIVES (Ocena 5/5) Film otvara scena u baru u Njujorku, koju gledamo iz vizure nepoznatih likova – drugih posetioca bara – koji pokušavaju da otkriju u kom su odnosu troje gostiju, Koreanac, Koreanka i belac. Oni pogađaju da li su u srodstvu, romantičnoj vezi, prijatelji, i trude se da definišu način na koji razgovaraju i njihove govore tela. Zatim se radnja vraća u Seul pre 24 godine, kada dvoje prijatelja, dečak i devojčica, bivaju razdvojeni jer se njena porodica seli u Toronto. Devojčica menja ime u Nora i kad odraste preko Fejsbuka uspe da nađe prijatelja iz detinjstva koji je i dalje u Koreji. Oni počinju da pričaju svakodnevno, ali kontakt im se opet prekida kad shvate da ta veza na daljinu ne uspeva, i Nora odlazi u Njujork kako bi postala spisateljica. Nora upoznaje pisca Artura, za koga se udaje, ali onda njen nekadašnji prijatelj odluči da je poseti u Njujorku. Nora, njen muž i prijatelj su tri lika iz bara sa početka, i kako film odmiče shvatamo da se ovde radi o neuzvraćenim ljubavima, prijateljstvu koje opstaje uprkos daljini i protoku vremena, ali i o sudbini i kajanjima za stvari u životu koje nisu išle onako kako bi likovi želeli. Ovo je mali film u smislu da nema napetih, melodramatičnih momenata poput afere, svađa i raskida; ali se bavi velikim emocijama upravo kroz sitne gestove, poglede, neizgovorene reči… Iz tog razloga ovu romantičnu dramu ne treba propustiti.


AKCIJA


HEART OF STONE (Ocena 1/5) Ovo je jedan toliko dosadan i zaboravljiv špijunski film, koji je verovatno želeo da bude ženska verzija Nemoguće misije, ali nije u tome uspeo. Gal Gadot igra špijunku Rejčel Stoun, koja mora da zaustavi hakerku da se dokopa opasnog oružja, veštačke inteligencije pod nazivom Srce. Film je prepun klišea da je i sam naslov loša igra rečima na prezime junakinje i oružje koje traži.


AVANTURA


INDIANA JONES AND THE DIAL OF DESTINY (Ocena 5/5) Indijana Džouns je jedan od legendarnih heroja akcionih i avanturističkih priča, poput Džejmsa Bonda ili Tarzana. Za razliku od njih gde su ih igrali brojni glumci, ova uloga nesumnjivo će zauvek pripadati Harisonu Fordu. Prvi film je izašao 1981. godine, kao omaž avanturističkim serijalima iz 1930-ih, a novi peti nastavak je sada star u odnosu na prvobitni film skoro koliko i ti serijali kojima je odavao počast. Originalna trilogija se okončala krajem ’80-ih, da bi dobili i četvrti (ne toliko dobar) nastavak 2008. godine. Ovaj peti film je zasigurno poslednji u kome ćemo gledati Forda u ulozi arheologa, jer je ušao u devetu deceniju života. Dok je trilogija bila smeštena u 1930-e, a četvrti deo u ’50-e, sada smo u 1969. godini. Izgleda da je vreme avantura i magije zamenjeno naukom, jer su ljudi opsednuti sletanjem na Mesec, što predstavlja budućnost, a ne zanima ih drevna istorija i prošlost. Indija vidimo kao mrzovoljnog starca kome smeta glasna muzika i buka mladih komšija, a odlazi u penziju sa mesta profesora na koledžu. Polako otkrivamo šta se desilo u razmaku između četvrtog i ovog dela, jer je u četvrtom nastavku Indi otkrio da ima sina i pomirio se sa njegovom majkom, svojom ljubavi iz mladosti. Meni se to veoma dopalo i imali smo priliku da vidimo jednog drugačijeg Indijanu – ne heroja i šarmantnog zavodnika – već jednu ranjivu osobu punu kajanja. Njega očekuje poslednja avantura kad mu se obrati kumica Helena Šo, koja traga za misterioznim artefaktom za kojim je tragao i njen otac: mehanizmom sa Antikitere, koji je stvorio matematičar Arhimed u antičkoj Grčkoj. Njima su za petama Indijevi stari neprijatelji, nacisti, i trag ih vodi širom sveta po egzotičnim lokacijama. Veoma sam uživao u ovom filmu, jer je još jedna tipična avantura za Indijanu Džounsa, ali je takođe jasno da je finalni film u serijalu i puno je referenci na prethodne delove, a nisu preterali sa tim. Jasno je da ćemo kad-tad dobiti novog Indijanu Džounsa, kog će glumiti neki drugi mladi harizmatični glumac, ali do tada originalni serijal od ovih pet filmova i Harison Ford su dobili završnicu kakvu ovaj junak i zaslužuje.


HOROR


KILLER BOOK CLUB (Ocena 1/5) Ovaj španski slešer je očigledno inspirisan hororima Znam šta ste radili prošlog leta i Vrisak, ali ne može im ni prići jer nema ni trunku originalnosti. Pratimo studente, koji imaju književni klub sa tematikom horor knjiga, koji slučajno ubiju svog profesora, pa neko počinje da ih ucenjuje i ubija jednog po jednog. Likovi su klišei, ubistva ne naročito inventivna, a ni otkriće ko je ubica ne nudi nikakvo iznenađenje.


THE BLACKENING (Ocena 3/5) Ovaj film je satira na slešere gde uglavnom likovi crnaca budu među prvim žrtvama ubica. Kada grupa prijatelja koji se znaju od koledža iznajmi kolibu u šumi, postaju meta maskiranog ubice. Fora je u tome da su oni Afroamerikanci, pa moraju da igraju misterioznu igru koja uključuje trivia pitanja vezanih za crnačku pop kulturu i istoriju. Mešavina horora i komedije je stara koliko i horor žanr, ali – iako ima zabavnih momenata – dekonstrukcija slešera je već dosta puta viđena.


THE BOOGEYMAN (Ocena 2/5) Psihijatar i njegove dve ćerke su izgubili suprugu i majku u nesreći, a sada se na njih navukla kletva jer počinje da ih proganja stvorenje iz dečijih strahova i mraka – Babaroga. Očekivao sam nešto zanimljivije s obzirom da je zasnovano po kratkoj priči horor legende Stivena Kinga, ali ovde to nisam dobio, pa je ovo samo još jedan predvidljivi natprirodni horor gde se čudovište hrani strahom i teroriše svoje žrtve koristeći njihove traume.


THE LAST VOYAGE OF THE DEMETER (Ocena 2/5) Od svog objavljivanja 1897. godine, roman Drakula Brema Stokera, je neiscrpni izvor brojnih filmskih i serijskih adaptacija, i svakako jedno od najuticajnijih i najpoznatijih dela o vampirima ikada. Do sad smo već videli sve moguće verzije Drakule (ove godine smo imali komičniji horor o njegovom slugi Renfildu), a sad je na red došla adaptacija sedmog poglavlja u kome Drakula putuje od Transilvanije do Londona na brodu Demeter i čim se spusti noć napušta svoj sanduk i teroriše posadu. Ovde ne objašnjavaju ko je i šta je Drakula, jer je svim gledaocima očigledno jasno. On se čak i ne pojavljuje u svom ljudskog obliku već kao jezivo čudovište sa krilima, sličnije Nosferatuu, nego kao uglavnom prikazana zavodljiva krvopija. Ovo je dosta jednostavan i efektivan horor, ali nepotrebno razvučen, s obzirom na to da se radi o adaptaciji samo jednog poglavlja romana.


ANIMIRANI


ELEMENTAL (Ocena 3/5) Animirani filmovi iz Diznijeve i Piksarove radionice znaju da potrefe balans između zabave za najmlađe i dubljih tema koje će razumeti starija publika, pa su zato odlični za celu porodicu. U najnovijem njihovom filmu, pratimo stanovnike jednog grada u kome žive humanoidne personifikacije četiri elemenata – vatre, vode, zemlje i vazduha. Dok je grad prilagođen stanovnicima vode, zemlje i vazduha; vatreni su ovde prikazani kao imigranti koji se ne uklapaju i predstavljaju opasnost za ostale elemente zbog čega nisu baš omiljeni. Ovde je fokus na romantičnom odnosu devojke od vatre i dečka od vode, čija je ljubav zabranjena. Oni se suočavaju sa predrasudama od strane porodica i ostalih stanovnika, ali i moraju da spreče opasnost koja preti celom gradu. Režiser filma je rekao da je inspiraciju našao u svom detinjstvu, kao dete korejskih imigranata u Njujorku 1970-ih godina. Iako je premisa filma zanimljiva i bavi se važnim porukama, radnja nije dovoljno dobro obrađena, i ima dosta nelogičnosti i formulaičnosti kakvu nismo navikli kod Diznija i Piksara. Dakle, nije ovo jedan od njihovih najgorih filmova, ali se ne može baš svrstati ni sa najboljima, pa otud srednja ocena.


NIMONA (Ocena 4/5) Smeštena u kraljevstvo koje je mešavina srednjevekovne i futurističke estetike, pratimo avanture dva antiheroja, titularne Nimone i viteza Balistera. Kad Balisteru smeste ubistvo kraljice, on se nađe u bekstvu i upozna Nimonu. Ona izgleda kao tinejdžerka, ali zapravo može da preuzme bilo kakav oblik. Ona zna kako je biti odbačen zbog toga što si drugačiji, pa se udružuju da pronađu pravog krivca za ubistvo i speru ljagu sa Balisterovog imena. Nimona tokom celog filma ismeva Balistera koji želi da zna njenu prošlost i shvati ko je ona, ali momenat u kome zapravo otkrijemo istinu o njoj je dosta dobar i emotivan. Film ima zaista super ideje za teme kojima se bavi: od toga kako je biti gledan kao negativac jer si drugačiji, do neprihvatanja od strane drugih i prihvatanja samog sebe. Dosta je i progresivan, jer je Balister gej i u vezi sa drugim vitezom, ali to nije veštački nametnuto i nabijano na nos za najmlađu publiku, već samo prikazuje da postoje svakakve različitosti i da ih treba prihvatiti i razumeti.


SPIDER-MAN: ACROSS THE SPIDERVERSE (Ocena 4/5) Multiverzumi su sada nešto što često viđamo u superherojskim filmovima, kao u Marvelovom Spider-Man: No Way Home ili DC-jevom The Flash. Pre ta dva filma, 2018. godine je sve oduševio animirani Spider-Man: Into The Spider-Verse, u kome tinejdžer iz Bruklina Majls Morales postaje Spajdermen i otkriva postojanje i drugih Spajdermena. U nastavku, otkrivamo da postoji elitna organizacija koju čine najbolji Spajdermeni, čiji je zadatak da spreče anomalije u univerzumima. Nastavak je fantastično animiran, jer svaki Spajdermen ima svoj stil, i film odlično prikazuje šarene i maštovite varijacije na tog heroja (odnosno heroje i heroine). Malo mi je falilo da dam odličnu ocenu, ali mislim da je prvi deo bio originalniji i duhovitiji, i ponudio je zaokruženiju priču. Ovde je nekako previše svega i, iako film traje 2 sata i 20 minuta, samo je uvod za dalje delove o Spajderverzumu.

SERIJE: AVGUST 2023

KOMEDIJA

HEARTSTOPPER: Sezona 2 (Ocena 4/5) Nova sezona britanskog tinejdž rom-koma sa Netflixa prati dalji razvoj veze dva tinejdžera Nika i Čarlija. Oni su sada zvanično par i polako se otkrivaju pred prijateljima i porodicom, a Nik sve više prihvata da je biseksualac. Druga sezona se dotiče i težih tema, poput trauma koje Čarli i dalje ima zbog ranijeg maltretiranja, kao i njegovog poremećaja u ishrani. I likovi oko njih dobijaju više prostora u novoj sezoni, pa imaju svoje ljubavne probleme i otkrivaju svoju seksualnost koja pokriva ceo LGBTQIA+ spektar. Sredina sezone je smeštena u grad ljubavi, Pariz, tokom školske ekskurzije, i lepo je videti seriju za mlađe tinejdžere koja se bavi različitim seksualnostima bez da ih seksualizuje; pa se više fokusira na romantični aspekat, nego na fizički. Ipak, nekad mi deluje da serija igra previše na sigurno i sve probleme rešava na lak i sladunjav način, a likove prikazuje naivnijim nego što bi trebali biti.

DRAMA

DAISY JONES & THE SIX: Miniserija (Ocena 3/5) Meni se veoma dopao roman spisateljice Tejlor Dženkins Rid, Sedam muževa Evelin Hjugo, koji se bavi životom skandalozne glumice tokom zlatne ere klasičnog Holivuda; i jedva sam čekao Amazonovu adaptaciju njenog romana Dejzi Džouns i Šestorka, iako me je sama knjiga ostavila ravnodušnijim nego Evelin Hjugo. Smeštena u Los Anđeles tokom 1970-ih godina, radnja prati grupi devojku Dejzi koja postaje pevačica i novi član već postojećeg benda Šestorke. Frontmen benda Bili teško prihvata da mora da deli mesto tekstopisca i vokala sa Dejzi, ali iako su potpuno različiti zbližavaju se pišući album, što preti da ugrozi Bilijev brak i čak rasturi bend. Spisateljica romana je bila inspirisana grupom Fletwood Mac i njihovim albumom Rumours, koji je inspirisan aferama između članova benda, kao i upotrebom droge. Dakle, ovo je priča o seksu, drogi i rokenrolu, ali nešto fali, kao kad slušamo cover verziju neke pesme – može biti i veoma dobro, ali nije baš originalno.

SF

CITADEL: Sezona 1 (Ocena 2/5) Amazon ne štedi novac kada su serije u pitanju: najskuplja serija ikada je njihov Gospodar prstenova, a ovogodišnja špijunska akcija Citadel je na drugom mestu. I pored svog uloženog novca, ne vidim gde su ga toliko potrošili: da, Ričard Maden i Prijanka Čopra Džonas jesu zvezde i sigurno je otišlo dosta na njihov honorar, ali nemaju previše harizme niti hemije između svojih likova. I scene akcije smeštene širom sveta su snimljene dosta mračno, pa i ne vidimo najbolje sve te lokacije koje su puno koštale. Maden igra Kajla, čoveka sa ženom i ćerkom koji ima amneziju, ali otkriva da je nekada bio vrhunski špijun po imenu Mejson Kejn za agenciju Citadela. On nalazi bivšu partnerku (i poslovnu i ljubavnu) koju igra Čopra Džonas, i zajedno moraju da spreče rivalsku agenciju da se dokopa opasnog oružja. Ovo nije čistokrvni SF, ali ima elemente toga pa bi ga možda mogli svrstati u kategoriju spy-fi. Serija ima sve moguće klišee iz svakog špijunskog filma i serije ikada, pa bolje da je budžet otišao na kvalitetnije scenariste. Za tako skupu seriju prošla je dosta nezapaženo, ali je ipak obnovljena za drugu sezonu, a u planu su i internacionalni spin-ofovi smešteni u Italiju, Indiju, Španiju i Meksiko.

SECRET INVASION: Miniserija (Ocena 4/5) Marvelov filmski univerzum postoji već 15 godina, a nakon serija gde su fokus imali manje poznati heroji (dakle, ne oni iz tima Osvetnika), sa striming servisa Disney+ došle su nove serije koje su bliže povezane sa bioskopskim filmovima. Kvalitet im varira, ali su važne za gledanje kako bi razumeli šta se dešava u daljim nastavcima. Secret Invasion je dobio dosta loše kritike, ali se meni ova špijunska priča smeštena u svet superheroja i vanzemaljaca dopala. Samjuel L. Džekson se vraća ulozi Nika Fjurija, koji otkriva da vanzemaljska rasa Skrul – koji mogu da preuzmu izgled bilo kog ljudskog bića – planira invaziju, i mora da ih zaustavi. Problem je u tome što ne znamo kome se može verovati kada neprijatelj može da preuzme bilo čiji lik. Ima ovde i mana, ali ovaj SF triler dobro funkcioniše nakon određenih Marvelovih promašaja na malim i velikim ekranima.

FILMOVI I SERIJE: JUL 2023

FILMOVI

GUARDIANS OF THE GALAXY VOL. 3 (Ocena 4/5) Marvel se nalazi u prelaznoj fazi, jer se prvi deo sage završio i mnoge voljene glumce više nećemo gledati u ulogama superheroja; a sad je zadatak na novim junacima da kroz filmove i serije dokažu da su vredni da nas zadrže ispred velikih i malih ekrana. Čuvari galaksije su nas kupili svojim prvim samostalnim filmom kroz zanimljive i humoristične likove, da bi ih dalje pratili kao deo tima Osvetnika i u tek malo slabijem nastavku; a ovaj treći deo je izgleda finalni za tim u ovom izdanju. Ovo je skoro ‘origin story’ za humanoidnog rakuna Raketu, jer u flešbekovima pratimo okrutne eksperimente kojima je bio podvrgnut, a dok je on u komi pratimo ostale Čuvare koji pokušavaju da mu spase život. Režiser sva tri dela Džejms Gan je ovim filmom završio sa Marvelom i prelazi u DC, a Vol. 3 je sasvim dobar kraj za ovaj deo franšize, mada ćemo sigurno neke od likova gledati i u drugim filmovima.

THE FLASH (Ocena 5/5) Sigurno će većina reći da, kada su u pitanju filmske adaptacije superherojskih stripova, Marvel vodi u odnosu na DC, ali meni su se oduvek više sviđale mračnije priče i ton koji ima Liga pravde nego Osvetnici. Vrlo je verovatno da se Henri Kavil, Ben Aflek i Gal Gadot neće vraćati ulogama Supermena, Betmena i Čudesne žene, a – kako postoji nemali broj što stripskih tako i filmskih i TV adaptacija raznih heroja koji su svako u svom univerzumu i kontinuitetu – ne čudi da su se kroz film The Flash dotakli teme multiverzuma. Taj koncept je dobro funkcionisao za Marvel, kako u Spider-Man: No Way Home, tako i za animirani Spider-Man: Into The Spider-Verse. Fleš je superheroj koji može jako brzo da trči, pa on svojom brzinom uspeva da vrati vreme i odlučuje da promeni prošlost u kojoj mu je majka ubijena. To dovodi do menjanja celog univerzuma kakvog zna, pa on sreće mlađu verziju sebe, ali i drugačijeg Betmena, odnosno Brusa Vejna, kog umesto Afleka glumi Majkl Kiton (koji ga je igrao u filmovima Tima Bartona iz 1989. i 1992. godine). Meni se igranje sa vremenskim kontinuitetom u SF pričama jako dopada jer otvara mogućnosti da sve verzije postanu deo kanona nekog fiktivnog univerzuma, i takav je slučaj ovde. Recimo, u jednom momentu ćemo videti različite verzije Supermena od onog kog je igrao Kristofer Riv u filmovima iz ’70-ih i ’80-ih, do Nikolasa Kejdža koji je navodno trebao da igra Supermena u otkazanom filmu u režiji Tima Bartona. Sigurno je da The Flash ima mana, ali meni se veoma dopao. Jedan od razloga je i Ezra Miler u ulozi Fleša odnosno Berija Alena, i kao starija i mlađa verzija. Miler je u poslednje vreme imao dosta privatnih problema, kao i sukoba sa zakonom, a i sam film je loše prošao na bioskopskim blagajnama uprkos solidnim ocenama od kritičara. The Flash uspeva da resetuje DC univerzum i uvede nas u novu eru ributova; ali takođe i da bude priča o starijem Beriju koji je već iskusni superheroj i deo Lige pravde, kao i o mlađem Beriju koji tek dobija moći; a i uz to da nas podseti na druge verzije junaka i celokupnu istoriju DC-ja.

THE LITTLE MERMAID (Ocena 3/5) Diznijeve igrane adaptacije klasičnih animiranih bajki ne pokazuju znake stajanja, ali kvalitet im zaista varira. Mala sirena spada negde u osrednje – nije toliko loš jer manje-više verno prati priču crtanog; a opet menja neke stvari kojima nije bila potrebna promena. Priča je svima poznata: sirena princeza Arijel se zaljubi u čoveka, princa Erika, kog spasi nakon brodoloma, i morska veštica Ursula joj podari noge, ali oduzme prelepi glas. Mnogo se buke podiglo oko toga što će riđokosu sirenu igrati Afroamerička glumica Hale Bejli, ali ona je i najbolji deo filma, i njen pevački talenat dolazi do izražaja u muzičkim delovima. The Little Mermaid ne uspeva da prenese magiju podvodnog sveta koju je imao crtani iz 1989. godine, i mislim da će se ovo možda dopasti mlađim gledaocima koji nisu pogledali original; a nas starije će samo nostalgija naterati da se prisetimo bolje animirane verzije.

SERIJE

WHAT WE DO IN THE SHADOWS: Sezona 5 (Ocena 4/5) Komedija o vampirima cimerima se vratila na FX, i – iako nema više tu svežinu koje je imala na početku – fanovima će se dopasti jer znamo šta možemo da očekujemo. Vampiri se i dalje ne snalaze u ljudskom svetu, ali isto tako ni u svetu koji čine druga natprirodna bića. Oni misle da su najpametniji i više ih vodi njihova narcisoidnost i libido nego razum. Pored klasičnih vampira Nandora, Lazla i Nadje, i energetskog vampira Kolina Robinsona, u petoj sezoni i Nandorov familijar Giljermo započinje transformaciju u vampira, ali krije to od Nandora jer ga je neko drugi preobrazio.

HOW TO WITH JOHN WILSON: Sezona 3 (Ocena 5/5) HBO-ova dokumentarna serija u kojoj režiser Džon Vilson posmatra Njujork, Ameriku, ali i svet, kroz svoju kameru dolazi do kraja jer je treća sezona poslednja. Džon svaku epizodu započne sa jednostavnom premisom, poput premijere nove sezone u kojoj pokušava da nađe javni toalet u Njujorku; pa odatle upoznaje razne neobične sagovornike i snima uvrnute događaje, sve ispraćene njegovom dobronamernom i duhovitom naracijom. Život je nekad čudniji od fikcije, i deluje da Džonova kamera uspeva da snimi sve duhovite, apsurdne i tragikomične situacije koje čine savremeni život.

ABBOTT ELEMENTARY: Sezona 2 (Ocena 5/5) Ovaj sitkom, sniman u formi lažnog dokumentarca poput The Office, Parks And Recreation ili Modern Family, se izdvaja od većine novijih komedija baš zato što podseća na te komedije koje su dominirale ranije. Pratimo učitelje, direktorku i domara u jednoj školi u Filadelfiji, čiji su učenici većinom Afroamerikanci i iz siromašnijih porodica. I pored toga, osoblje škole (takođe većinom Afroamerikanci) se trude da im – uprkos skromnim mogućnostima – pruže najbolju moguću edukaciji. Ova serija funkcioniše pre svega zbog sjajnih likova koji su po karakterima drugačiji, i to dovodi do smešnih situacija, ali su svi oni dobri ljudi i vole jedni druge. Glavni lik je Dženin, učiteljica čiji optimizam se nekad graniči sa naivnošću i može da irirtira druge iako je jasno da sve radi iz najbolje namere. Nju igra Kvinta Branson, koja je i kreirala ovu seriju, a bila je inspirisana svojom majkom koja je učiteljica. Tu su i uštogljeni Gregori koji počne kao učitelj na zameni; učiteljica Melisa, naizgled opasna Italijanka sa vezama u mafiji; religiozna vaspitačica Barbara, kojoj se Dženin divi; i Džejkob koji predaje istoriju i često pokušava da kao belac pokaže Afroameričkim učenicima i osoblju da je ‘woke’ ali ispadne ‘krindž’. Direktorka Ava je neko ko uvek ima sarkastični komentar ili uvredu (naročito na Dženinin račun) i pre bi bila influenserka nego direktor, mada joj je zapravo stalo do škole. U drugoj sezoni, lik uvrnutog domara, g. Džonsona, takođe postaje glavni, dok je bio sporedan u prvoj sezoni. Sad je i veći fokus na romantičnom odnosu Dženin i Gregorija, koji se očigledno privlače iako su u drugim vezama. Abbott Elementary je old school (pun intended) komedija, koja će se dopasti fanovima sitkoma u mokumentarnom formatu. Prva sezona ima 13 epizoda, dok druga ima tipičnih 22 po sezoni, i jedva čekam novu sezonu (odloženu zbog štrajka holivudskih scenarista i glumaca) jer uživam provodeći vreme sa ovim likovima.

THE AFTERPARTY: Sezona 2 (Ocena 3/5) Prva sezona ove serije sa Apple TV+ je bila simpatičan miks komedije i misterije, gde smo istragu ubistva na okupljanju prijatelja iz srednje škole pratili iz epizode u epizodu kroz njihova svedočenja kao različite žanrove (od romantične komedije do akcije, mjuzikla, trilera…). U novoj sezoni se vraćaju Anik i Zoe, koji su na kraju prve započeli vezu, i detektivka koja je istraživala slučaj. Anik i Zoe odlaze na venčanje njene sestre, ali mladoženja završi mrtav. Opet imamo svedočenja i sva su u formi drugačijeg filmskog žanra (moj favorit je četvrta epizoda ispričana u stilu filma Vesa Andersona). Dok mi se prva sezona dopala, u drugoj se vrti već viđena priča i manje je originalna.

BEEF: Miniserija (Ocena 4/5) Sa Netflixa dolazi ova miniserija od deset epizoda, i teško je svrstati je u jedan žanr: ona je i komedija i drama, ali i pomalo psihološki triler. Smeštena u El Ej gde pratimo dva lika, koji su Azijati, ali iz drugačijih društvenih i ekonomskih staleža: Ejmi koja ima uspešan posao, supruga i ćerku; i Denija, koji se snalazi kako ume sa poslovima i živi sa bratom. Njihovi putevi će se uskrstiti tokom jednog incidenta u saobraćaju, pa počinju da zagorčavaju živote jedno drugom. Jasno je da su i Ejmi i Deni nesrećni na svoj način i prepuni besa, koji iskaljuju kroz svoju osvetu, ali i ljudi oko njih počinju da budu upleteni i žrtve njihovog sukoba. Serija ima zaista dobrih momenata i zna da ode u nepredvidivim pravcima, ali nekada je teško poistovetiti se sa likovima Ejmi i Denija, koji su vrlo sebični i neispunjeni.

JURY DUTY: Miniserija (Ocena 5/5) Ronald Gladen je običan momak, koji misli da učestvuje u snimanju dokumentarca o suđenju, gde će on biti jedan od 12 porotnika. Ono što Ronald ne zna jeste da to što se snima je mešavina rijalitija i sitkoma, gde su svi ljudi oko njega (ostali porotnici, sudija, advokati, optuženi, itd.) glumci i da je suđenje lažno. Jedan od porotnika je i glumac Džejms Marsden, koji igra samog sebe kao egoističnu zvezdu koja ne želi da bude tu. Ljudi i situacije oko Ronalda postaju sve apsurdnije, haotičnije i smešnije, pa humor proizilazi iz toga što gledamo kako se jedan običan momak snalazi u svemu tome nesvestan da je sve lažno. Ovaj eksperiment je uspeo pre svega jer su imali sreću da u Ronaldu nađu zaista dobrog i simpatičnog čoveka, koji za sve ima razumevanja i sve prihvata sa dozom humora.

FILMOVI: PROLEĆE 2023

KOMEDIJA


MURDER MYSTERY 2 (Ocena 2/5) Prvi deo filma, u kom Adam Sandler i Dženifer Aniston igraju bračni par koji se slučajno umeša u istragu ubistva tokom odmora u Evropi, je bio zabavan, jer je bio očigledni omaž misterijama Agate Kristi. U nastavku, oni postaju ne baš uspešni privatni detektivi, koji se upletu u novu zavrzlamu kad otmu njihovog prijatelja maharadžu sa njegovog venčanja na privatnom ostrvu. Ovde je veći fokus na akciji nego na misteriji, i nastavak mi se manje dopao od originala.


DRAMA


CREED III (Ocena 4/5) Majkl B. Džordan igra naslovnu ulogu i režira treći deo serijala o bokseru Adonisu Krisu, koji je spin-of serijala o bokseru Rokiju Balboi. Nakon što mu je u prvom delu Roki postao trener, a u drugom delu se suočio sa sinom boksera koji mu je tokom meča ubio oca, Apola Krida, u trećem delu Adonis se povukao iz sveta boksa. On živi glamuroznim životom u El Eju sa ženom muzičkom producentkinjom i gluvonemom ćerkicom. Sve se menja kada se iz zatvora vrati njegov stari prijatelj sa kojim je odrastao u teškim uslovima pre nego što ga je usvojila Apolova supruga, i očigledno je da je njegov stari poznanik ljubomoran na lep i lagodan život koji Adonis sada vodi. Jasno je da će stari prijatelji postati rivali i očekuje nas meč, kada se Adonis vrati boksu. Ovo je solidna sportska drama, i Džordan je odličan i ispred i iza kamere.


USEKOVANJE (Ocena 5/5) „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način“ je čuvena rečenica kojom Lav Tolstoj započinje roman Ana Karenjina, a može se primeniti i na ovaj domaći film. Tokom jednog dana, za vreme pandemije, porodica se okuplja za krsnu slavu Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Tu su utučeni otac (za koga saznajemo da je odneo pobedu u kvizu Slagalica); majka koja želi da se razvede; njihovi roditelji: očev otac senilni invalid i mamina mama bez dlake na jeziku; kao i stariji sin, naizgled uspešan poslovni čovek sa devojkom; i mlađi sin Jovan (nazvan po svecu) iz čije vizure zapravo i pratimo film, a koji je narkoman. U goste im (iako postoji zabrana okupljanja zbog korona virusa) dolaze i mamina sestra, njen muž, njegova ćerka, kao i bivša žena očevog problematičnog brata. Dakle, puno je likova, i polako otkrivamo kako je ko povezan i ko šta kome dođe. Kako je radnja većinom smeštena u porodični stan, film je skoro kao predstava, i kod takvih filmova najvažniji je scenario i dijalozi, ali i realistični likovi (plus dobri glumci) koji mogu da ih iznesu, a ovde je to slučaj. Svaki od likova deluje kao neko koga poznajemo iz svog života i iz tog razloga će ovaj film nam biti blizak jer prikazuje jednu tipičnu srpsku porodicu, koja se svako na svoj način nosi sa ozbiljnim problemima – od novčanih, zdravstvenih, bračnih, bolesti zavisnosti, ali se provlači i tema stanja u državi. Može delovati da je nabacano sve i svašta, ali je zapravo sve tako fino provučeno kroz film, da ne deluje preterano. Poslednji minuti filma mi se nisu baš dopali, ali sve ostalo je odlično.


AKCIJA


JOHN WICK: CHAPTER 4 (Ocena 3/5) Prvi deo ovog serijala je bio odličan minimalistički akcioni film, da bi nas u nastavku upoznao sa mitologijom ovog visoko stilizovanog sveta u kom vladaju internacionalne plaćene ubice. Treći deo je podigao akciju na viši nivo, i sada je pred nama naizgled poslednji deo o mašini za ubijanje Džonu Viku. Meni deluje da je ovo poslednji film sa Kijanu Rivsom u naslovnoj ulozi, ali očekuju nas serija i spin-of film, tako da je franšiza daleko od završene. Džon Vik nastavlja svoju odiseju od Njujorka do Osake, Berlina i Pariza, u finalnom okršaju sa svojim bivšim esnafom ubica. Iako ovo važi za jedan od najbolje snimljenih akcionih filmova ikada, pošto traje skoro tri sata moram priznati da je na momente repetativan i razvučen.


FANTAZIJA


DUNGEONS & DRAGONS: HONOR AMONG THIEVES (Ocena 3/5) Nisam previše upoznat sa pravilima društvene igre Tamnice i zmajevi, po kojoj je rađen ovaj film, ali znam da je smešten u pomalo tipični svet epske fantastike, poput onog iz Gospodara prstenova ili Igre prestola. Film Dungeons & Dragons: Honor Among Thieves je pun humora, za razliku tih ozbiljnijih dela fantastike, i namenjen je više celoj porodici. Pretpostavljam da je razlog za to taj da nam prenesu osećaj igranja igre, gde se zabavljamo sa porodicom ili prijateljima igrajući i stvarajući sopstvenu naraciju dok provodimo likove ratnika, čarobnjaka i čudovišta kroz razne prepreke. Radnja je karakteristična za epsku fantastiku: imamo grupu (anti)heroja od kojih svako ima poseban talenat, koji se udružuju da ukradu magičnu relikviju da bi zaustavili negativca. Likovi i glumci koji ih igraju su dovoljno interesantni, iako sam zaplet nije, pa sam siguran da ćemo ih gledati i u još nekom nastavku.


HOROR


EVIL DEAD RISE (Ocena 2/5) Serijal Evil Dead je oduvek bio labavo povezan mitologijom oko kolibe u šumi i knjige koja priziva demone, pa je prvi film niskobudžetni horor, nastavak je donekle rimejk i više komičan, treći deo je hibrid fantazije i akcije, a četvrti deo ribut i čistokrvni horor. Peti deo nas iz šume premešta na urbanu lokaciju, u jednu zgradu pred rušenjem, gde žive samohrana majka i njeno troje dece. Njih posećuje tetka, i te večeri posle zemljotresa deca otkriju knjigu zbog koje majku zaposedne demon. Iako ima par zanimljivih scena, deluje mi da ovaj nastavak, koji nije toliko povezan sa originalnim filmovima, je na brzinu sklepan i na kraju ne ostavlja neki naročiti utisak.


RENFIELD (Ocena 1/5) Lik Drakule, po romanu Brema Stokera, je podložan raznim reinterpretacijama, pa u ovoj horor komediji pratimo vampira i njegovog slugu Renfilda u savremenom Nju Orleansu. Renfild pokušava da se oslobodi svog krvoločnog gospodara, pa postaju umešani sa policijom i porodicom kriminalaca. Nikolas Kejdž često zna da pretera u svojim ulogama, i ovde mu u liku grofa Drakule to leži, ali je film takav bućkuriš svega i svačega da na kraju nema nikakvog smisla i poente.


SCREAM VI (Ocena 3/5) Obožavam filmove iz serijala Vrisak, naročito originalnu trilogiju, pre svega zbog stalnih referenci na podžanr horora poznat kao slešer. U ovom delu pratimo preživele likove iz prethodnika, koji odlaze u Njujork, pa Velika Jabuka postaje nova lokacija za ubistva. Od starih likova vratila se samo Kortni Koks, i deluje mi da nekada veoma originalni horor serijal sada više nema šta da kaže i vrti već viđenu priču.


THE POPE’S EXORCIST (Ocena 2/5) Slično poput filmova iz The Conjuring univerzuma, i ovoj natprirodni horor tvrdi da je zasnovan na istinitoj priči, o svešteniku Gabrijelu Amortu koji je napisao nekoliko knjiga o egzorcizmima koje je izveo radeći za papu. On odlazi u Španiju da pomogne američkoj porodici čijeg je sina zaposeo demon. Ostavljen je prostor za nastavak, pa ćemo verovatno gledati Rasela Kroua ponovo u ulozi papinog egzorciste.


SUPERHEROJSKI


ANT-MAN AND THE WASP: QUANTUMANIA (Ocena 1/5) Kako Marvelovi filmovi ulaze u novu fazu gde je posle Tanosa novi glavni negativac Kang Osvajač i imamo posla sa multiverzumima, čini se da publika i kritika sve više potaje zamorena novim nastavcima. Ant-Man And The Wasp: Quantumania je dobio do sad dosta loše ocene. U trećem delu sage o Antmenu (a 31. filmu ukupno!), Skot Leng sa svojom devojkom Houp (odnosno superheroinom Osom), ćerkom tinejdžerkom i Houpinim roditeljima završi u Kvantnom svetu, gde moraju da se suoče sa Kangom. Ovo je samo uvod za dalje borbe sa Kangom, mada je pitanje da li će tog lika ubuduće igrati isti glumac, jer je ubrzo nakon izlaska filma Džonatan Mejdžors bio uhapšen zbog nekoliko slučajeva zlostavljanja. Film je dosta neinspirativan, skoro kao animirani zbog preteranih specijalnih efekata sveta u kom se nađu, koji ne nudi ništa originalno i slične stvari smo videli u drugim filmovima.


SHAZAM! FURY OF THE GODS (Ocena 4/5) Filmovi rađeni po DC-jevim stripovima su obično mračniji od onih iz Marvelove radionice, pa je film Shazam! iz 2019. godine bio prijatno iznenađenje jer je bio više komičan, a tako je i sa nastavkom. U njemu je tinejdžer siroče Bili dobio moći koje aktivira kad kaže „Šazam!“ i pretvara se u odraslog superheroja. Na kraju prvog filma, Bilijeva usvojena braća i sestre takođe dobijaju moći, i u nastavku se suočavaju sa tri sestre koje su ćerke Titana Atlasa iz grčke mitologije. Smešten u svet koji naseljavaju junaci poput Supermena, Betmena i Čudesne žene, Shazam! Fury Of The Gods ipak nije toliko ozbiljan kao njihovi filmovi, zahvaljujući simpatičnim mlađim likovima superheroja.

FILMOVI 2022

AFTERSUN Ova drama o ocu i ćerki tinejdžerki na letovanju u Turskoj je atmosferična i melanholična priča o članovima porodice koji se vole, ali nisu toliko bliski i ne razumeju se u potpunosti. Pol Meskal je za ulogu depresivnog i nesnađenog oca bio nominovan za Oskara za najboljeg glumca.

ALL QUIET ON THE WESTERN FRONT Ovaj nemački film je osvojio Oskara za najbolji internacionalni film, a verzija iz 1930. godine je tada osvojila Oskara za najbolji film i režiju. Zasnovan po antiratnom romanu Na Zapadu ništa novo od Eriha Marije Remarka, pratimo mladog i idealističnog vojnika tokom Prvog svetskog rata, koji polako počinje da shvata i doživljava sve užase rata.

BABYLON Holivud voli filmove o sebi, odnosno filmskoj industriji, pa me čudi da Babylon nije prošao bolje kad su u pitanju nominacije za Oskara, već ih je dobio samo za manje kategorije poput muzike, scenografije i kostime. Sa trajanjem od preko tri sata, ova crnohumorna priča prati nekoliko likova u Holivudu tokom 1920-ih i 1930-ih za vreme prelaska sa nemih na zvučne filmove. Između ostalih tu su legendarni glumac kom slava bledi (Bred Pit), glumica u usponu (Margo Robi) i meksički imigrant (Dijego Kalva) koji polako napreduje u studijskom sistemu. Od razuzdanih zabava punih seksa i droge, do prikaza snimanja na setovima, Babylon ima neke zaista odlične scene; ali ovaj film režisera Dejmijena Šazela nije imao uspeha na blagajnama.

BLACK PANTHER: WAKANDA FOREVER Marvel je mašinerija koja naizgled savršeno funkcioniše i poznati su po pripremama za naredne filmove nekoliko godina unapred. Nakon smrti Čedvika Bouzmana koji je igrao superheroja Crnog pantera – odnosno princa T’Čalu, morali su da promene radnju nastavka. Ovde je fokus na afričkom kraljevstvu Vakandi, a naročito ženskim likovima, poput T’Čaline majke i sestre; kao i ratnicama koje moraju da zaštite Vakandu od drevne civilizacije bića koji žive pod vodom.

LIVING Bil Naj je bio nominovan za Oskara za najboljeg glumca za ovu ulogu birokrate iz Londona 1950-ih, koji odlučuje da promeni život kad otkrije da umire od raka. Ovo je jedan spori i introspektivni film, o čoveku koji shvata da je vodio promašeni život pa odlučuje da učini neka dobra dela koja će podstaći ljude da ih nastave čak i kad njega ne bude.

THE WHALE Brendan Frejzer je zasluženo dobio Oskara za najboljeg glumca za ulogu veoma gojaznog i bolesnog čoveka, zarobljenog u nesrećnom životu kojem samo čeka kraj. On se teško kreće, prejeda se nezdravom hranom i drži onlajn kurseve pisanja s tim da ne pali kameru jer se srami svog izgleda. Sva radnja se dešava u njegovoj kući i pratimo njegovu interakciju sa nekoliko likova, jer je film rađen po istoimenoj predstavi. Polako otkrivamo da Čarli pati zbog samoubistva bivšeg ljubavnika, radi kog je ostavio ženu i ćerku sa kojima zbog toga ima loš odnos. Iako se dešava na jednoj lokaciji uz samo par likova, svaki od njih je realističan, pa je priča – iako teška – emotivna i životna.

TO LESLIE Andrea Rajzboro je u ulozi Lesli, koja je osvojila veliku sumu novca na igri na sreću, ali je sve izgubila zbog droge i alkohola. Lesli pokušava da se ponovo zbliži sa sinom, ali i promeni svoj život kad se zaposli u lokalnom motelu. Ovde imamo prikaz jedne sebične i manipulativne zavisnice, koja stalno ponavlja iste greške, ali zna da bude i inteligentna i duhovita, pa saosećamo sa njenom potrebom da ispravi stvari i promeni se na bolje. Izbila je kontroverza kad je Andrea Rajzboro bila nominovana za Oskara za najbolju glumicu, jer je ovaj mali nezavisni film uspeo da se neplanirano probije; ali njena sjajna gluma je svakako zaslužila da bude pohvaljena.

WOMEN TALKING Ovaj film je dobio Oskara za najbolji adaptirani scenario, i zasnovan je prema istoimenom romanu inspirisanom istinitim događajima. Naime, u ultrakonzervativnoj koloniji Menonita – hrišćanske zajednice koja živi u Boliviji bez upotrebe električnih uređaja – žene su shvatile da ih muškarci drogiraju i siluju. Žrtve su imale od 3 do 65 godina, i nisu se sećale detalja zbog upotreba anestetika za životinje; ali jasno je da iza toga stoje njihovi najbliži. Dok su muškarci u pritvoru, žene iz kolonije imaju dva dana da odluče da li da ne preduzmu ništa, da ostanu i bore se, ili da beže. Kroz više likova i njihove dijaloge, pratimo žene koje do sada nisu imale pravo glasa i jasno je da su pod velikim pritiskom svoje vere i tradicije, ali radi se o pitanju života i smrti.

SERIJE: DECEMBAR 2022

KOMEDIJA


I HATE SUZIE: Sezona 2 (Ocena 5/5) Nakon dve godine, na Sky Atlantic se vraća britanska crnohumorna serija I Hate Suzie, naslovljena kao I Hate Suzie Too, najavljena kao „anti-Božićni specijal“. Prva sezona od osam polučasovnih epizoda je pratila osam stadijuma traume kroz koje je glumica Suzi prolazila kada se razotkrilo za njen seks skandal sa čovek koji nije njen muž. Javnost, porodica i industrija zabave se okrenula protiv nje, ali osoba koja je najviše mrzela Suzi je bila ona sama. U drugoj sezoni, sada u formatu tri epizode od skoro sat vremena, Suzi pokušava da dovede život u red, učestvujući u televizijskom plesnom takmičenju, dok se bori za starateljstvo nad sinom. Bili Pajper je odlična u ulozi Suzi, žene koja puca po šavovima, a bori se drži stvari pod kontrolom. Ova komedija se ne boji da zađe u mračne delove ljudske psihe, pa čak po cenu da i učini Suzi nesimpatičnom, ali je iz tog razloga njen lik i realističan.


LITTLE AMERICA: Sezona 2 (Ocena 3/5) Ova antologijska serija sa Apple TV+ kroz osam epizoda u prvoj, a sada i u drugoj, sezoni priča o iskustvima imigranata u Americi. Sve su ovo istinite priče, i znaju biti i duhovite i emotivne i tužne – kao i sam život, ali pokazuju upornost ljudi spremnih da napuste sve i ostvare svoj „Američki san“. Pošto je svaka epizoda za sebe, neke su bolje, a neke lošije, ali svakako pokazuje da svaka osoba ima zanimljivu i unikatnu životnu priču vrednu toga da bude prikazana.

DRAMA


ELITE: Sezona 6 (Ocena 1/5) U šestoj sezoni ove tinejdžerske misterije sa Netflixa više nije ostalo nikoga od originalnih likova iz prve sezone. Neki su umrli, a neki se odselili ili završili školovanje u elitnoj privatnoj školi, dok pratimo dalje živote učenika koje smo upoznali u četvrtoj i petoj sezoni. Ovde je misterija oko toga ko je pregazio učenika Ivana, koji je sada u vezi sa sinom bivšeg direktora škole Patrikom, a Patrik je takođe imao aferu sa Ivanovim ocem fudbalerom… Po tom opisu, jasno je o kakvoj se seriji radi. I dok je Elite nekada odlično kombinovala LGBT teme sa elementima trilera, sada je postalo potpuno besmisleno. Kao i ranije očekuju nas scene partijanja, drogiranja, seksa – ali kada se trude da sa svakom sezonom podignu granicu i budu što šokantniji, onda više ništa ne može da nas iznenadi i šokira. Elite mi je od jedne od omiljenih serija postala baš loša serija, ali i dalje je gledam, nadajući se da će vratiti nekadašnji sjaj.


THE L WORD: GENERATION Q: Sezona 3 (Ocena 3/5) Serija sa Showtime-a koja prati grupu prijateljica LGBT populacije je u trećoj sezoni slična kao i u prethodne dve – likovi se međusobno muvaju, raskidaju, svađaju, mire… Od originalnih likova ostale su voditeljka Alis i frizerka Šejn, koje u svojim srednjim godinama i dalje prave iste ljubavne greške kao i kad su bile mlađe u prvobitnoj seriji koja se emitovala od 2004. do 2009. Tu je i mlađa generacija, poput Endži, ćerka likova iz originala Bet i Tine, koja kreće na koledž, kao i drugi brojni gej, biseks ili trans likovi. I dok su sve moguće romantične kombinacije iskorišćene među likovima i ne nudi ništa što već nije viđeno, lepo je videti seriju koja prikazuje LGBT ljude na realističan način, bez da se bavi njihovim traumama ili da ih predstavlja kao žrtve.


TEHRAN: Sezona 2 (Ocena 3/5) Izraelski špijunski triler prati agentkinju Mosada i hakerku, Tamar. U prvoj sezoni smo pratili njenu misiju u gradu iz naslova, koja je za nju postala lična jer je rođena u Iranu, a odrasla je u Izraelu. U drugoj sezoni, Tamar pokušava da se izvuče iz Teherana, ali mora da završi započetu misiju i dobija novi zadatak, u kom joj pomaže britanska agentkinja i psihoterapeut, koju igra Glen Klouz. Iako se serija emituje internacionalno preko Apple TV+ i privukla je holivudsku zvezdu Glen Klouz da se pridruži u drugoj sezoni, meni je prva sezona bila zanimljivija i napetija. Ovo je priča o tajnim agentima, koja ih prikazuje na realističan način za razliku od većine špijunskih dela koji se više baziraju na akciji i high tech uređajima, i koristi pravu političku situaciju da prikaže globalne probleme.


FLEISHMAN IS IN TROUBLE: Miniserija (Ocena 5/5) Spisateljica Tafi Brodreser-Akner je prema svom istoimenom romanu iz 2019. godine napisala scenario za ovu seriju za FX i Hulu. Smeštena u Njujork, pratimo doktora Tobija Flajšmana, koji posle razvoda otkriva da je privlačan ženama koje upoznaje preko aplikacija. Sve se menja kada njegova bivša žena Rejčel iznenada ostavi njihovo dvoje dece kod Tobija, a potom i nestane. Iako se provlači misterija oko Rejčel i toga gde se nalazi, ovo je drama koja nam prikazuje život ljudi u mlađem sredovečnom dobu; koji – iako imaju novac, status i ugled – nisu zadovoljni kako su im životi ispali i što su zatrpali svoje mladalačke principe i snove zarad lagodnog života i pretvorili se u nove verzije svoje roditelja. Iako je glavni lik Tobi, mi pratimo seriju kroz naraciju Libi, Tobijeve prijateljice sa kojom obnovi prijateljstvo nakon razvoda. Libi je nekada bila novinarka, a sada je domaćica i takođe je nezadovoljna svojim životom, koji počinje da preispituje kada Rejčel ostavi Tobija. Dok su Džesi Ajzenberg i Lizi Kaplan odlični kao Tobi i Libi, sjajna je i Kler Dejns kao Rejčel, iako njen lik najviše viđamo u flešbekovima poput treće epizode u kojoj vidimo kako su se Tobi i Rejčel upoznali. Tada otkrivamo jednu drugačiju Rejčel od ove sada hladne i ambiciozne, pa vidimo devojku željnu ljubavi i prihvatanja. Iz tog razloga se kao gledoci pitamo koliko je sadašnja verzija Rejčel zapravo u Tobijevoj glavi prikazana kao loša bivša žena, ali i koliko je sve ovo subjektivno kada posmatramo i Tobija iz Libine vizure. Upravo te razlike u perpektivi čine seriju odličnom, kao u meni najboljoj sedmoj epizodi gde sve do sad vidimo iz Rejčeline vizure. Kler Dejns je uspela da nam je prikaže iz drugog ugla – ne samo kao lošu suprugu i majku – već nekoga ko se izgubio u naizgled savršenom životu koji je stvorila. Serija je veoma „njujorška“, prikazujući ljude iz višeg staleža koji imaju porodične, ljubavne i poslovne probleme, pa će se dopasti ljudima koji vole takve priče, nalik filmovima Vudija Alena.


FROM SCRATCH: Miniserija (Ocena 4/5) Zoi Saldana igra Ejmi iz Teksasa, koja odlazi u Firencu kako bi postala umetnica. Ona se zaljubljuje u kuvara Lina i započinju strastvenu vezu, ali znamo da će imati tužan kraj jer će Lino umreti mlad. Ova miniserija sa Netflixa je zasnovana po memoarima Tembi Lok, na čijem liku se temelji lik Ejmi. Prizori Italije, umetnosti i hrane, kao i lepa (mada tužna) ljubavna priča, čine ovo solidnim gledalačkim iskustvom koje ipak neće ostati predugo u pamćenju.

GEORGE & TAMMY: Miniserija (Ocena 4/5) Džesika Čestejn i Majkl Šenon igraju bračni par kantri muzičara u ovoj miniseriji sa Showtime-a. Tami Vajnet i Džordž Džouns su zaista postojali i bili su velike zvezde u prestonici kantri muzike Nešvilu, ali njihov život je bio daleko od idealnog: od borbe sa alkoholom i drogama, nasilnim epizodama u braku i razvodima, do zdravstvenih i psihičkih problema i tereta slave. U početku, Džordž je bio poznatiji, ali je njegovo buntovničko ponašanje i alkoholizam počelo da utiče na nastupe; a sve se menja kada upozna Tami, koja je tada bila udata i tek započinjala karijeru. Ovo je manje-više tipični biopik o tužnoj sudbini slavnih ljudi, gde pratimo njihov uspon i pad, ali ono što vadi prosek jeste fenomenalna gluma Čestejnove i Šenona.


WELCOME TO CHIPPENDALES: Miniserija (Ocena 4/5) Ove godine smo dobili brojne miniserije sa velikim zvezdama u glavnim ulogama koje se bave istinitim zločinima u Americi, poput Black Bird, Candy, Dahmer, Gaslit, Inventing Anna, Pam & Tommy, The Dropout, The Girl From Plainville, The Staircase, The Thing About Pam, Under The Banner Of Heaven, We Own This City, WeCrashed… Sa Hulua dolazi još jedna takva miniserija, smeštena u Los Anđeles ’70-ih i prati osnivanje muškog striptiz kluba Čipendejls. Kumail Nandžijani, koga uglavnom znamo u komičnim ulogama, igra indijskog imigranta Stiva Banerdžija, koji vredno radi da postane uspešni preduzetnik. Nakon neliko neuspešnih poslovnih poduhvata, dolazi na ideju o striptiz klubu u kome će žene gledati muške plesače. Uz pomoć Emijem nagrađenog koreografa Nika De Noje, on klub pretvara u popularno i elegantno mesto. Između dvojice muškaraca dolazi do poslovnih i privatnih razmirica, koje će rezultirati i ubistvom. Fanovima tzv. true crime žanra će se dopasti ova serija, koja govori o tome koliko su daleko ljudi spremni da idu da ostvare svoje snove i obogate se.

FANTAZIJA I SF


DOOM PATROL: Sezona 4 (Ocena 2/5)
U prvoj sezoni, avanture DC-jevih superheroja iz Doom Patrol su bile neobične, jer prate tim junaka koji se ne uklapaju zbog svojih moći, kao i fizičkih deformiteta i trauma iz prošlosti. Kako sezone odmiču, serija je postajala sve čudnija, i – iako su likovi i dalje zabavni – pokušaji humora i netipične avanture udaljavaju ovu seriju od nekada zanimljive superherojske priče. U ovoj sezoni tim dobija novog vođu, putuje u budućnost, mora da spreči apokalipsu, suoči se sa zombi zadnjicama i predstojećim dolaskom opasnog negativca.


ALICE IN BORDELAND: Sezona 2 (Ocena 3/5) Zasnovana po istoimenoj mangi, ova japanska distopijska SF serija sa Netflixa prati grupu ljudi koji se nađu u napuštenom Tokiju, i primorani su da igraju razne igre kako bi ostali u životu. Iako je Alice In Bordeland izašla ranije, može se reći da je korejska serija slične tematike Squid Game takođe sa Netflixa zasenila ovu. Igre na život i smrt su bile bolje u Squid Game, kao i likovi, ali i Alice In Borderland ima svojih čari. Mislim da je prva sezona imala bolji osećaj misterije, paranoje i napetosti, ali mi se dopala poslednja epizoda u kojoj smo izgleda otkrili istinu o misterioznom svetu u kom su se likovi našli. Nisam siguran na koji način priča može da se nastavi ako obnove seriju za treću sezonu jer je kraj bio zadovoljavajući i ponudio nam je odgovore na brojna pitanja, iako finalna scena nagoveštava potencijalni nastavak, možda u vidu spin-ofova ili sa novim likovima.


WARRIOR NUN: Sezona 2 (Ocena 2/5) Netflix često radi serije po stripovima ili knjigama u žanru fantazije, horora ili naučne fantastike, približi ih mlađoj tinejdžerskoj publici, i za junake uzme atraktivne mlade ljude raznih seksulanosti; a potom nepotrebno zakomplikuju priče, imamo duge razmake između sezona, opadne im gledanost ili ne dostignu popularnost zbog slabog marketinga ili se izgube u moru drugih serija; i na kraju sledi otkazivanje. To se desilo seriji Warrior Nun, zasnovanoj po stripu. Prva sezona je izašla pre dve godine, i pratila je kvadriplegičarku Avu, koja nakon smrti dobije misteriozne moći koje joj omoguće da hoda i učine skoro superheroinom. Ona se pridruži tzv. monahinjama ratnicama, ženama čiji je zadatak da se bore protiv demona. Serija dosta podseća na ovogodišnje Netflixove tinejdž fantazije Fate: The Winx Saga, First Kill i The Midnight Club, koje su takođe otkazane.


THE MIDNIGHT CLUB: Sezona 1 (Ocena 3/5) Majk Flanagan je za Netflix kreirao odlične horor antologije The Haunting Of Hill House i The Haunting Of Bly Manor, zasnovane po delima klasične gotičke literature; kao i miniseriju Midnight Mass, inspirisanu romanom Salemovo Stivena Kinga. Ovaj put on je adaptirao serijal knjiga za tinejdžere pisca Kristofera Pajka, o grupi tinejdžera sa neizlečivim bolestima koji se sprijatelje u hospiciju. Pridošlica Ilonka, koja ima karcinom štitaste žlezde, postaje novi član Ponoćnog kluba, gde oni pričaju strašne priče jedni drugima. Mi te priče gledamo kao mini epizode unutar prave epizode, i to donekle ovu seriju čini antologijskom. Sve priče su zasnovane po raznim Pajkovim romanima, i igraju se raznim žanrovima pored horora. Takođe se kroz celu sezonu proteže misterija o natprirodnim događajima u hospiciju koju pacijenti polako otkrivaju. Kad god bi neki od likova pričao svoju priču, više bi saznali o njima samima jer su im te priče služile da se povežu sa drugim ljudima, reše svoje lične traume i prihvate neizbešnu smrtnost. Netflix je otkazao seriju, ali je Flanagan objavio svoj plan za drugu sezonu, i deluje mi da je serija mogla otići u zanimljivom pravcu.

FILMOVI: NOVEMBAR 2022

KOMEDIJA


AMSTERDAM (Ocena 3/5) Kristijan Bejl i Džon Dejvid Vašington igraju dvojicu prijatelja, doktora i advokata, u Njujorku 1933. Njih unajmi ćerka generala, koju igra pop zvezda Tejlor Svift, da otkriju da li je njen preminuli otac ubijen, ali oni bivaju svedoci njenog ubistva kad je neko gurne pod auto. Njih dvojicu optuže za ubistvo, a ubrzo se spajaju sa svojom starom poznanicom, naslednicom koju igra Margo Robi, i otkrivaju mnogo veću zaveru nego što su mislili. Oni su je upoznali tokom rata kao medicinsku sestru, i proveli su vreme zajedno u Amsterdamu 1918. godine, što vidimo u flešbeku. Režiser i scenarista Dejvid O. Rasel je okupio sve same glumačke zvezde, jer se pored Bejla, Robijeve i Vašingtona pojavljuju i Kris Rok kao vojnik kog znaju iz rata, Rami Malek i Anja Tejlor-Džoj kao brat i snaja lika Margo Robi, Andrea Rajzboro kao supruga lika Kristijana Bejla, Majkl Šenon i Majk Majers kao dva špijuna, Timoti Olifant kao plaćeni ubica, Zoi Saldana kao patolog, pa i Robert de Niro kao vojni veteran. Kako je film prenatrpan poznatim glumcima u manjim ili većim ulogama, tako je i film prenatrpan podzapletima. Komedija koja proizilazi od neobičnih likova i misterija sa istinitom istorijskom pozadinom ovde nisu najbolji miks, ali zbog dobrih glumaca i neobičnog načina na koji priča priču, film Amsterdam dobija osrednju ocenu.

THE INVISIBLE THREAD (Ocena 4/5) Ovaj italijanski film je mešavina priče o odrastanju jednog tinejdžera i porodične drame sa elementima komedije. Leone je srednjoškolac koji ima dvojicu tata, gej par koji je posle pet godina veze želeo dete i našli su surogat majku. Oni ne znaju ko je od njih dvojice Leoneov biološki otac, i to im nije ni bitno. Problem nastaje kada jedan od njih otkrije za aferu drugog i rastanu se. Ljubav prelazi u ljubomoru i mržnju, pa čine sve da povrede jedan drugog, ne shvatajući kako to utiče na njihovog sina. Leone takođe prolazi kroz svoju ljubavnu dramu sa novom učenicom u koju se zaljubi, i njenim bratom koji ima emocije prema Leoneu. Humoristični i emotivni momenti u ovom filmu proističu iz simpatičnih i realističnih likova.


THREE MONTHS (Ocena 3/5) Tri meseca, iz naslova filma, je period koji tinejdžer Kejleb mora da sačeka kako bi njegov test na HIV pokazao da li je pozitivan ili negativan. Smešten tokom jednog leta na Floridi 2011. godine, pratimo Kejleba koji je tek završio srednju školu; pa dok razmišlja šta će mu budućnost doneti u zavisnosti od rezultata testa, on se prvi put zaljubljuje, shvata važnost porodice i prijatelja, ali i prihvatanja sebe. Teme kojima se bavi su zanimljive, ali film i likovi nisu toliko duboki, a i Jutjuber i pop zvezda Troj Sivan nije bio ništa posebno u ulozi sarkastičnog, ali nesigurnog Kejleba.

TRIANGLE OF SADNESS (Ocena 5/5) Trougao tuge je izraz za bore koje nastaju između obrva, a često ga bogati i poznati ‘peglaju’ botoksom. Ova crnohumorna komedija upravo govori o svetu ljudi tog staleža, kao i njihovoj apsolutnoj nesvesnosti o svojoj privilegovanosti. Podeljen je na tri poglavlja, gde u prvom upoznajemo glavne likove: modela Karla i influenserku Jaju, koji su par. Kakva je njihova dinamika odmah je jasno u skupom restoranu kad stigne račun, gde ga Jaja ignoriše i očekuje od Karla da plati, a on je prozove zbog toga jer zarađuje više od njega. U drugom poglavlju pratimo Karla i Jaju na luksuznoj jahti, za koju su dobili besplatno putovanje, gde srećemo i ostale bogate goste. Odmah je jasno razlika između statusa kada većinom belo osoblje koje lično služi goste slavi što će dobiti dobre napojnice, a osoblje koje čine ljudi drugih rasa su još niže na brodu i potpuno nesvesni šta se dešava gore. Meni je bila urnebesna scena kada gošća ubeđuje osoblje da uživaju u danu i odu na kupanje, iako im je to zabranjeno i može ih koštati posla, ali sve želje gostiju se moraju ispoštovati. Na večeri sa pijanim kapetanom kog igra Vudi Harelson brod pogodi oluja, pa većini gostiju pozli, a onda se dogodi i napad pirata, pa u trećem poglavlju završavaju na pustom ostrvu. Tu klasne razlike još više dolaze do izražaja, jer novac koji gosti imaju tu više nema nikakvu vrednost, a nemaju veštine neophodne da prežive u divljini. Švedski režiser Ruben Estlund je za ovaj film, kao i za svoj prethodni The Square iz 2017. godine, osvojio najprestižniju nagradu, Zlatnu palmu, na Kanskom filmskom festivalu.


WEIRD: THE AL YANKOVIC STORY (Ocena 4/5) Muzičar „Vird Al“ Jankovik se proslavio parodijama popularnih pesama, pa ne čudi da je njegov biografski film zapravo parodija na filmove tog žanra. Danijel Radklif, nakon Hari Potera, često igra uvrnute uloge, pa i ovde igra fiktivnu verziju „Vird Ala“. Mi pratimo njegovu karijeru od početaka sa roditeljima koji ga ne shvataju i ne pordžavaju; do veze sa Madonom i okršaja sa Pablom Eksobarom. Naravno, ništa od toga se nije dogodilo, pa oni koji se upuste u ovo očekujući realističan prikaz biopika će se razočarati; ali za poznavaoce takvih filmova i parodija ovo je dosta duhovito i zabavno.


DRAMA


CALL JANE (Ocena 3/5) Elizabet Benks glumi domaćicu Džoj iz predgrađa 1960-ih, koja ima muža advokata i ćerku tinejdžerku, a čeka i drugo dete. Kada otkrije da joj je trudnoća rizična po život – a bolnički odbor (koji čine muškarci) joj ne da dozvolu za abortus na legalan način – ona saznaje za grupu žena u Čikagu koje sebe nazivaju Džejn i pomažu drugim ženama da imaju bezbedne abortuse. Džoj se kasnije pridruži toj organizaciji, predvođenoj Virdžinijom (Sigurni Viver), iako je to što rade ilegalno. Ovaj film je smešten u prošlost, pre sudskog slučaja Rou protiv Vejda iz 1973. koji je omogućio ženama zakonsko pravo na abortus; a ipak prikazuje se sada kada su žene u nekim državama Amerike izgubile to pravo. Uprkos važnoj temi, film je osrednji jer je neujednačenog tona i pomalo razvučen.


CAUSEWAY (Ocena 5/5) Dženifer Lorens je odlučila da se povuče iz franšiza i blokbastera, i vrati se manjim nezavisnim filmovima. Ovde igra vojnika, koja se nakon povrede mozga usled eksplozije u Avganistanu, vraća u rodni Nju Orleans. Dok se oporavlja kod majke alkoholičarke, upoznaje automehaničara kog igra Brajan Tajri Henri. On je postao invalid u saobraćajki u kojoj je poginuo njegov mali sestrić, i zajednička trauma ih zbližava. Meni se njihov odnos i iskreno prijateljstvo koje se razvija jako dopalo, i to što nije išlo u predvidljivom pravcu gde se zaljube jedno u drugo, iako ima privlačnosti. Spisateljica Otesa Mošfeg, koja je napisala scenario, je poznata po junakinjama koje nisu dopadljive ali su realistične, i Dženifer Lorens je ovde iznela jedan takav lik.


ELVIS (Ocena 3/5) Biografski film o rokenrol ikoni Elvisu Presliju je klasični biopik o životu poznate ličnosti, koji – iako traje skoro tri sata – pretrčava kroz najbitnije detalje iz Elvisovog profesionalnog i privatnog života. Mada ponekad preterano stilizovana režija Baza Lurmana čini film vizuelno zanimljivim (za razliku od užasnog ovogodišnjeg kvaziumetničkog biopika o Merilin Monro, Blonde), ne mogu da se otmem utisku da je gore pomenuta parodija na takve filmove, Weid: The Al Yankovic Story, bila bolji biopik od ta dva, iako je fiktivna, jer je uspela da prikaže suštinu prave ličnosti o kojoj je; pre nego nabacane detalje o njihovim životima koje možemo pročitati sa Wikipedije. Ostin Batler je odličan kao Elvis, dok Tom Henks, kog retko viđamo u ulogama negativaca, ovde igra Elvisovog menadžera koji ga je eksploatisao.


EMILY (Ocena 2/5) Spisateljica Emili Bronte iz 19. veka, poznata po svom jedinom delu Orkanskim visovima, je vodila povučen i miran život, do svoje smrti sa 30 godina. Pošto njen život nije bio zanimljiv, u film je ubačena i tajna ljubavna veza za koju ne postoje istorijski podaci da je zaista postojala, a likovi njenih sestara – takođe spisateljica – su sporedni. Iz tog razloga, meni je ovaj film bio dosadan, iako je glumica Ema Maki (poznata nam iz serije Sex Education i filma Death On The Nile) bila dobra u naslovnoj ulozi.


MY POLICEMAN (Ocena 3/5) Ova romantična drama je smeštena u dva vremenska perioda – u savremeno doba, gde bračni par, penzioneri Marion i Tom, na njeno insistiranje preuzmu brigu o starom prijatelju Patriku nakon šloga; kao i u 1950-im kada su se Marion i Tom upoznali i započeli vezu. Ono što otkrivamo u prošlosti, kada se Marion i Tom sprijatelje sa Patrikom, koji radi u lokalnom muzeju, jeste da se Patrik i Tom (koji radi kao policajac) već znaju i ljubavnici su. Komplikovani odnosi između ovo troje ljudi drže nam pažnju, kao i priča o gej ljubavi koja je bila nelegalna u Britaniji tog doba; ali dok su glumci koji igraju starije verzije likova bolji, njihove mlađe verzije – a naročito pop zvezda Hari Stajls koji mi se nije dopao ni u filmu Don’t Worry Darling – nisu toliko dobri.


TAR (Ocena 4/5) Kejt Blanšet je sa razlogom hvaljena od strane kritike za ulogu koju je odgirala u ovoj drami, i sa tim se potpuno slažem, ali sam film me i nije oduševio. Ona igra Lidiju Tar, jednu od najboljih kompozitora i dirigenata današnjice, čiji se savršen život počne raspadati kada njeni prihvatni skandali prevladaju nad profesionalnim uspehom. Prikaz sveta klasične muzike, koji je pun egomanijaka željnih slave, jeste nešto što ne viđamo često, ali me je film ostavio hladnim – poput lika genijalne, ali hladnokrvne Lidije Tar.


THE WONDER (Ocena 2/5) Florens Pju igra medicinsku sestru i udovicu iz Engleske 19. veka, koja odlazi u selo u Irskoj da istraži slučaj devojčice koja već četiri meseca ne jede. One se zbližavaju, i kako radnja odmiče shvatamo više o tragičnoj prošlosti medicinske sestre, ali i komplikovanoj porodičnoj situaciji devojčice. Negde na pola filma sam predvideo šta je razlog posta devojčice, pa mi ova istorijska drama nije bila baš toliko zanimljiva.

MISTERIJA


ENOLA HOLMES 2 (Ocena 2/5) Nastavak filma o avanturama mlađe sestre Šerloka Holmsa mi se nije naročito dopao. Mili Bobi Braun kao detektivka u Viktorijanskom Londonu ovaj put istražuje nestanak radnice u fabrici, dok Šerlok (Henri Kavil) istražuje ucenjivanje ljudi iz vlade; i ubrzo shvataju da su njihovi slučajevi povezani. Sama misterija nije bila previše zanimljiva, a u priču je ubačen i Šerlokov najveći neprijatelj Morijarti u malo drugačijem izdanju nego što smo viđali do sad – pa je moguće da nas čeka još neki nastavak.


TRILER


THE MENU (Ocena 5/5) Grupa gostiju odlazi na privatno ostrvo, gde će ih uslužiti čuveni kuvar i njegovo osoblje, koji im za veliku sumu novca ne nudi samo ukusnu hranu, nego i vrhunsko iskustvo koje potvrđuje njihovo bogatstvo i ugled. Da nešto nije kako treba shvatamo kad ostanu takoreći zarobljeni na ostrvu dok se brod ne vrati, sa osobljem koje glavnog kuvara gleda kao boga, a on počinje svoju napetu predstavu dok se služe predjelo, pa potom glavna jela jedna za drugim. Likovi koje prve upoznajemo su mladi par koje igraju Anja Tejlor-Džoj i Nikolas Hoult, i dok je on impresioniran svime oko njega, ona je sumnjičava. Pored njih, tu su stariji bogati bračni par, gde muž krije tajnu povezanu sa tom devojkom iako se prave da se ne poznaju; propali glumac i njegova asistentkinja; kritičarka restorana i njen urednik; i trojica poslovnih partnera. Atmosfera u filmu je odlična od prve scene gde ukratko upoznajemo likove i odmah nam je jasno kakvi su, do njihovog stupanja na ostrvo. Kada se pojavi kuvar, kog maestralno igra Rejf Fajns, obed može da počne, ali ubrzo sve prerasta u napeti psihološki triler. Dok gledamo film, kao i likovi gostiju, na momente smo šokirani događajima koji nam se odvijaju pred očima, ali smo i fascinirani i zaintrigirani. Ovaj film sam gledao u bioskopu, što je bilo sjajno iskustvo, jer sam sa ostalim gledaocima mogao da po uzdasima u šokantnim momentima ili smehu usled scena crnog humora se osetim isto kao i likovi gostiju restorana u filmu – na momente smo iznenađeni događajima koji nam se odvijaju pred očima, ali smo i fascinirani i zaintrigirani. Kao i gore pomenuti film Triangle Of Sadness ili serija The White Lotus, The Menu je jedna preukusna satira na svet bogate elite.


AKCIJA


THE WOMAN KING (Ocena 3/5) Vajola Dejvis igra vođu ratnica u Severnoafričkom kraljevstvu Dahomej 19. veka u ovoj istorijskoj akciji. Ove takozvane Dahomejske Amazonke su zaista postojale, i ovde pratimo nekoliko žena koje se bore da zaštite kraljevstvo od susednih neprijateljskih zemalja, trgovaca robljem i kolonizatora. Prikaz kulture i istorije Afrike je nešto što ne viđamo baš često u holivudskim filmovima, naročito iz ženske vizure, i iz tog razloga je ovaj film bio zanimljiv; ali mislim da je više trebao da se fokusira na istorijski aspekat umesto na melodramu u koju je na momente umeo da zaluta.


TOP GUN: MAVERICK (Ocena 3/5) Voleli ga ili ne, moramo priznati da je Tom Kruz jedna od poslednjih velikih filmskih zvezda, koji snima kvalitetne blokbastere i može da privuče publiku u bioskope. On sve manje rizikuje igrajući kompleksne likove, pa često igra heroje koji igraju po sopstvenim pravilima u franšizama poput špijuna Itana Hanta u serijalu Nemoguća misija ili bivšeg vojnika Džeka Ričera u istoimenim filmovima. Ovde se on vraća jednoj od ranijih uloga koja ga je proslavila, liku pilota kapetana mornarice Maverika. Pošto ga pobunjanički duh sprečava da napreduje, on dobija zadatak da obuči grupu nedavnih diplomaca za važnu misiju. Među njima je i sin njegogovog pokojnog prijatelja, kog igra Majls Teler, koji krivi Maverika za smrt oca. Ovaj film igra na kartu nostalgije za prvim delom filma iz 1986. koji je tada delovao kul, ali je sada pomalo kliše akcioni film. Nisam fan ovakvih vojnih filmova, ali harizma Toma Kruza ga čini gledljivim, i oborio je sve rekorde na bioskopskim blagajnama pa je postao film broj jedan po zaradi ove godine.


HOROR


SMILE (Ocena 4/5) Ovaj horor ima zanimljivu ideju o kletvi koja se prenosi osmehom – naime, neko ko prisustvuje samoubistvu osobe pod kletvom (koja svo vreme na licu ima jezivi osmeh) postaje sledeći nosilac kletve. Osobu onda juri natprirodni entitet, koji preuzima izgled ljudi iz njenog života, a kletva traje sve dok se sama ne ubije ispred nekoga i prenese je dalje, ili je se reši tako što će ubiti nekog drugog. Kletva se prenosi na psihijatra Rouz, i pošto joj verenik i sestra ne veruju da je nešto progoni, ona sa bivšim dečkom detektivom počinje da istražuje kako da preživi. Ovo podseća na slične filmove o kletvama koje se prenose sa osobe na osobu poput Ring ili It Follows; i, mada samo razrešenje misterije i rasplet nisu baš originalni, film je održavao napetu atmosferu tokom celog trajanja.


FANTAZIJA


DISENCHANTED (Ocena 3/5) Mešavina animacije, fantazije, mjuzikla i komedije, film Enchanted iz 2007. je prikazao avanture jedne princeze iz bajke, poput onih Diznijevih, koja se nađe u našem svetu usred Menhetna. U ovom nastavku pratimo dalje avanture tih likova, posle ‘Živeli su srećno do kraja života’. Princeza Žizela se sa mužem, advokatom Robertom, njegovom ćerkom tinejdžerkom Morgan i prinovom seli iz Njujorka u naizgled savršeno predgrađe. Žizela trudi da sve bude savršeno, ali jasno je da Robert i Morgan tu i nisu baš zadovoljni, pa ona magijom poželi želju koja polazi naopako. Predgrađe se pretvara u svet iz bajki, a Žizela sve više postaje nalik zlim maćehama iz priča iako je sve što je želela da pomogne Morgan. Ejmi Adams je očigledno uživala u igranju zlobnije verzije svog lika naivne princeze, a i komičarka Maja Rudolf je sjajna kao zla kraljica. Film ima nekih simpatičnih momenata, ali mu fali magije koju je imao prvi deo.


SLUMBERLAND (Ocena 2/5) Bazirana po stripovima o dečaku Nemu, koji odlazi u zemlju snova, ova fantazija menja lik Nema iz dečaka u devojčicu. Kada njen otac, čuvar svetionika, pogine na moru, ona otkriva taj neobični svet u koji ulazi u snu, i zajedno sa varalicom koju igra Džejson Momoa se udružuje da još jednom vidi oca u snovima. Mada je smešten u svet u kome je sve moguće, film je dosta neimaginativan, i možda se dopadne mlađoj publici, ali meni nije ponudio ništa do sad neviđeno u filmovima fantazije.


SUPERHEROJSKI


BLACK ADAM (Ocena 2/5)
5000 godina nakon što je dobio mistične moći, nekadašnji rob, a sada skoro bog, Crni Adam, se vraća u (izmišljenu) bliskoistočnu zemlju Kandag da je spasi od – kako natprirodnih sila – tako i od organizacije plaćenika. Superheroji iz Društva pravednika prvo dobijaju misiju od Amande Voler (Vajola Dejvis, čiji smo lik upoznali u Odredu otpisanih) da zaustave Crnog Adama, ali onda se udružuju sa njim. Superheroji poput Crnog Adama i Društva pravednika postoje u stripovima još od 1940-ih, ali nisu toliko slavni kao ostali DC-jevi junaci poput Supermena, Betmena,Čudesne žene, Fleša, Akvamena, itd; iako su deo istog univerzuma. Dvejn Džonson igra Crnog Adama kao antiheroja u početku, ali onda se zbližava sa arheologom koja ga je oslobodila i njenim sinom. Takođe otkrivamo njegovu tragičnu životnu priču pre dobijanja moći dok je bio rob. Postojala je mogućnost da kompanija DC od manje znanog lika iz stripa napravi poznatog filmskog heroja, što je uspelo Marvelu sa skoro svim Osvetnicima čije su originalne stripske verzije oduvek bile manje-više kopije likova iz DC stripova. Ovaj film je previše zbrzan, akcione scene nisu ništa posebno i ima ih previše, a sve je provučeno kroz tamni filter da se dočara atmosfera bliskoistočne izmišljene zemlje gde se radnja dešava. Ovo je još jedan promašaj za DC-jeve filmove, koji uporno pokušava da napravi franšizu od svih svojih heroja i da im zasebne, ali i zajedničke filmove, što uspeva Marvelu. Pokazalo se da njihovi likovi bolje funkcionišu kada scenaristi i režiseri dobiju odrešene ruke da sve priče smeste u zasebne svetove, daju im mračniju notu, i ne jure Marvelovu formulu – pa nam treba više filmova poput Joker iz 2019. ili ovogodišnjeg The Batman, a manje onih poput Justice League (2017).

SERIJE: SEPTEMBAR 2022

KOMEDIJA


ARCHER: Sezona 13 (Ocena 2/5)
Teško je seriji koja je u 13. sezoni da nas iznenadi i donese nešto sveže i originalno, pa je takav slučaj i sa FXX-ovom animiranom komedijom Archer. Ovo je prva sezona bez lika Arčerove majke i šefice špijunske agencije, Malori, jer je glumica koja joj je pozajmljivala glas, Džesika Volter, preminula. Narcisoidni edipovac Sterling Arčer pokušava da se promeni i bude bolji, ali mu baš i ne uspeva, a u tome odmažu i ostali članovi njegove ekipe. Likovi su i dalje zanimljivi, animacija odlična, a fore solidne, ali Archer je prestao da bude genijalna parodija na Džejms Bonda još odavno.


ATLANTA: Sezona 4 (Ocena 3/5) Nakon treće sezone u kojoj su likovi bili na turneji po Evropi, oni se vraćaju u Atlantu. I dalje su epizode često prepune metafora, apsurdnih momenata i kroz neke nerealne situacije pokušavaju da prikažu rasne odnose u savremenoj Americi, rep i muzičku industriju, kao i pretežno crnačku kulturu ovog grada na jugu. Ovo je poslednja sezona za FX-ovu seriju, i iako su individualne epizode dobre, mislim da kreator serije Donald Glover nema da kaže ništa novo što već nije uradio u prve dve sezone, koje su bile odlično ocenjene od strane kritike i osvojile su brojne nagrade.


LADHOOD: Sezona 3 (Ocena 2/5) Treća sezona ne menja puno formulu iz prve dve, pa pratimo odraslog Lijama, koji se nije baš snašao najbolje u životu, i priseća se svojih tinejdžerskih dana tražeći u njima uzrok svoje disfunkcionalnosti. U flešbekovima koje odrasli Lijam komentariše pratimo njega i njegova tri druga iz detinjstva, dok se spremaju za život nakon škole i neizbežni prekid njihovog prijateljstva. Komičar Lijam Vilijams, koji je inspiraciju crpeo iz svoje mladosti, je rekao da je ovo finalna sezona, jer više nema inspiracije.


KEVIN CAN FUCK HIMSELF: Sezona 2 (Ocena 3/5) Ovo je poslednja sezona za ovu mešavinu drame i sitkoma, pa sam zato odlučio da je gledam i dalje, iako mi se prva sezona nije naročito dopala. I dalje pratimo nesrećnu Alison, koja je u prošloj sezoni želela da ubije svog nepodnošljivog muža Kevina. Sve scene sa Kevinom su snimane u stilu tipičnog porodičnog sitkoma, ali kada Kevin nije tu serija se pretvara u mračnu dramu. Alison shvata da ne treba da ubije Kevina, već iscenira svoju smrt, pa je u svoju šemu uvela sestru Kevinovog prijatelja, koja joj pomaže. I ostali likovi počinju da shvataju da Kevin nije baš najbolja osoba, ali takođe vidimo i kako je Alison manipulativna i ne toliko žrtva kako se predstavlja, već jedna oštećena osoba koja je u Kevinu videla izlaz od depresivnog života, a sada ne vidi izlaz od njega. Sama premisa i ideja ove serije sa mešavinom žanrova jesu zanimljive, ali mi se izvedba i ne dopada naročito.


EVERYTHING I KNOW ABOUT LOVE: Sezona 1 (Ocena 4/5) Zasnovana po memoarima Doli Olderton, Sve što znam o ljubavi, ova serija prati Dolin alterego (ovde se njen lik zove Megi) koja se sa još tri prijateljice nakon univerziteta useljava u kuću u Lodnonu i spremne su da započnu život odraslih, gde sanjaju o uspešnim karijerama, ljubavima koje će pamtiti i noćima ispunjenim žurkama i provodom. Iako je ovo po žanru romantična komedija i prati ljubavne avanture devojaka, fokus je na odnosu Megi sa njenom najboljom prijateljicom još od detinjstva Birdi, sa kojom se polako udaljava kada Birdi prvi put uđe u ozbiljnu vezu sa cimerom muzičara sa kojim Megi ima neobaveznu vezu. Razlike između razuzdane Megi i povučene Birdi postaju sve izraženije i pitanje je da li će im prijateljstvo opstati. Knjiga po kojoj je ova serija rađena je bila delom memoar, delom saveti za život u 20-ima, ali serija je više nešto kao Seks i grad za milenijalke ili sličnija seriji Girls, koja je pratila devojke iz Njujorka tih godina. Za sada ima jedna sezona i dosta toga što je Doli napisala u knjizi o daljem sazrevanju likova nije prikazano, pa je zato verovatno ostavljen prostor za novu sezonu, iako ona nije zvanično potvrđena.


MAGGIE: Sezona 1 (Ocena 2/5) Ova romantična komedija prati devojku Megi, koja od detinjstva ima vizije budućnosti, pa radi kao vidovnjakinja. Kada slučajno upozna Bena, Megi će imati viziju u kojoj su naizgled oni par u budućnosti i venčani. Oni započnu kratku vezu, ali ubrzo je Megi prekine, i Ben se miri sa bivšom devojkom Džesi – koja iznajmi stan od Meginih roditelja. Jasno je da između Megi i Bena i dalje ima emocija, ali Megi se sprijatelji sa Džesi i nije sigurna da li je ovaj put vizije varaju ili je budućnost koju je videla neizbežna. Iako je radnja serija zanimljiva, a likovi i glumci koji ih igraju simpatični, ovaj romkom ne donosi ništa novo u tom žanru i ne čudi da je Hulu otkazao seriju posle jedne sezone.

DRAMA


THE CAPTURE: Sezona 2 (Ocena 3/5) U prvoj sezoni ove serije, koja se emitovala 2019. godine, detektivka Rejčel Keri je istraživala slučaj ubistva advokatice, gde je ulična kamera snimila ubicu, bivšeg vojnika. Ona je otkrila da je osumnjičenom namešteno ubistvo, i da je neko lažirao snimak. U drugoj sezoni pratimo novi slučaj, u koji su takođe uključene kamere i sredstva za praćenje, prisluškivanje i snimanje. Rejčel je počela da radi za antiterorističku jedinicu, koja je možda i bila uključena u smeštanje vojniku u prvoj sezoni, sa ciljem da ih razotkrije iznutra. Ona istražuje slučaj ubistva kineskog naučnika, a deluje da su opet kamere nameštene tako da se ubica ne vidi na njima. Slučaj se komplikuje kad neko objavi deepfake video u kome ministar, koji zapravo ne podržava korišćenje kineske tehnologije za prepoznavanje lica, objavi da podržava tu tehnologiju. Problem je u tome što je ministar u vreme intervjua bio na sigurnoj lokaciji sa Rejčel. Serija prikazuje koliko je napredovala tehnologija i kako se koristi za manipulaciju javnosti, a u zaveru su uključeni i najviši vrhovi vlasti, pa je ovo zanimljiv paranoični triler.


BLACK BIRD: Miniserija (Ocena 5/5) Američki pisac Denis Lihejn, čija su dela adaptirana u popularne krimi filmove Mystic River (režirao Klint Istvud), Shutter Island (Martin Skorseze), i Gone, Baby, Gone i Live By Night (oba režirao Ben Aflek), stoji iza ove miniserije koja dolazi sa Apple TV+. Inspirisana istinitim događajima i po memoarima Džejmsa Kina, pratimo lik Džejmsa odnosno Džimija, koji završi u zatvoru zbog trgovine drogom i oružjem. Džimi dobija ponudu od FBI-a da ga oslobode, ako pristane da ga prebace u zatvor za najteže kriminalce i sprijatelji se sa serijskim ubicom devojaka Larijem Holom, kako bi otkrio gde su neke od žrtava zakopane. U isto vreme, kroz flešbekove pratimo istragu tih ubistava i kako je policija uhapsila osumnjičenog. Taron Edžerton je odličan u ulozi harizmaičnog Džimija, a Pol Volter Hauzer je jeziv kao asocijalni čudak Lari, i u šest epizoda ova krimi serija ulazi u psihu obojice muškaraca i istražuje razloge njihovih počinjenih zločina.


CHLOE: Miniserija (Ocena 4/5) Svi danas ‘proganjamo’ ljude preko duštvenih mreža, misleći da imaju savršene živote, ne znajući šta se krije iza virtuelnog sveta savršeno filtriranih fotografija i videa; a često smo i sami krivi prikazujući samo najbolje od sebe onlajn. Britanska misterija Chloe se upravo time bavi u šest epizoda. Kloi iz naslova nije glavni lik, već je to Beki Grin, koja živi nezadovoljavajućim životom sa bolesnom majkom, posmatrajući uspešnu i lepu Kloi i njen savršen život na Instagramu. Kada Kloi izvrši samoubistvo, ispostaviće se da je pre smrti nazvala Beki, i da su one zapravo bile najbolje prijateljice u mladosti. Beki preuzima identitet Saše, žene koja poznaje umetnost i putuje po svetu, i ubacuje se u glamurozni svet Kloinih prijatelja i njenog supruga, političara Eliota, sa kojim i započinje vezu. Zanimljivo je gledati kako se Saša, odnosno Beki, izvlači iz situacija u kojima može biti razotkrivena i koliko je spremna daleko da ide da otkrije istinu. Takođe se svo vreme pitamo da li je ona junakinja ove priče ili antiheroina, sa sindromom ipostera, koja uvek misli da ljudi misle najgore o njoj, kao što i ona misli o samoj sebi.


THE STAIRCASE: Miniserija (Ocena 5/5) True crime je žanr o istinitim zločinima, kojima se bave dokumentarci, igrani filmovi i serije, podkasti i knjige, i deluje da većina njih dolazi iz Amerike. U ovoj miniseriji pratimo jedan takav slučaj, kada je pisac Majkl Piterson bio optužen za ubistvo svoje supruge Ketlin. Oni su bili naizgled savršen i srećan par, sa svojom biološkom, ali i usvojenom decom, a i Majkl je imao karijeru u lokalnoj politici. Jedne večeri, Ketlin je nađena mrtva na dnu stepeništa njihove velike kuće, okružena sa dosta krvi, i dok je Majkl tvrdio da je verovatno doživela nesreću, policija ga je uhapsila za ubistvo jer su njene rane i količina krvi ukazivali na zločin. Ispostavlja se da tužilaštvo nema konkretne dokaze, poput oružja, pa pokušavaju da ubede porotu da je Majklov motiv bio loš brak sa Ketlin i to što je imao muške ljubavnike. Dosta se fokusiraju na Majklovu biseksualnost i to je jedan od mnogih fascinantnih delova njegove ličnosti. U priču se uključuju snimatelji dokumentarca iz Francuske koji odluče da im Majkl bude fokus, i zaista postoji istoimena dokumentarna serija o ovom slučaju. Kroz osam epizoda ćemo videti brojne preokrete za koje nećemo moći da poverujemo da su se zaista desili, a svi likovi su intrigantni na svoj način, naročito Majkl i Ketlin koje su odlično odglumili Kolin Firt i Toni Kolet.


UNDER THE BANNER OF HEAVEN: Miniserija (Ocena 3/5) Endru Garfild igra detektiva Džeba iz Jute, koji istražuje brutalno ubistvo mlade majke i njene ćerkice. Ispostavlja se da je nesrećna žena bila udata za člana uvažene porodice mormona, religije koja ima puno članova u toj državi. I sam Džeb je mormon, pa ga ovaj slučaj natera da preispita svoju veru. Pored toga, pratimo i flešbekove o životu žrtve pre ubistva i porodice u koju se udala; kao i dosta davniju prošlost smeštenu u 19. vek o osnivaču crkve mormona. Kroz sedam epizoda, miniserija nas upoznaje sa tom religijom, čiji neki članovi praktikuju bigamiju, ali takođe praktikuju stroge zakone čednosti; ali sama istraga je bila razvučena i na momente ne tako napeta, iako je zasnovana na istinitom događaju i ubistvima koja su se zaista dogodila.


WE OWN THIS CITY: Miniserija (Ocena 3/5) Dejvid Sajmon je za HBO kreirao krimi seriju The Wire, koja važi za jedan od najrealističnijih prikaza policije, dilera droge, politike i stanja u gradovima Amerike – u ovom slučaju Baltimora; a takođe ta serija važi za jednu od najboljih ikada na raznim listama, iako nikada nije osvojila neke bitnije nagrade poput Emija. Ovaj put se Sajmon vraća u Baltimor u šestodelnoj miniseriji, takođe za HBO, i pratimo priču po istinitim događajima o korumpiranim policajcima. Glumci su sjajni, kao i realistični dijalozi, ali meni je ovaj skoro dokumentaristički pristup bio pomalo dosadan. Uz brojne likove i radnju koja se vraća u prošlost kroz flešbekove, ova serija zahteva punu pažnju, ali nisam siguran koliko će nagraditi tipičnog gledaoca koji nisu američki kritičari, koji vole ovakve ‘prestižne’ miniserije koja se bave važnim temama u njihovoj zemlji.

FANTAZIJA I SF


FATE: THE WINX SAGA: Sezona 2 (Ocena 2/5)
Ova Netflixova tinejdž fantazija prati dalje avanture nekoliko vila u magičnoj školi Alfea, zasnovanu po popularnoj animiranoj seriji. Za razliku od animiranog predloška gde se devojke transformišu u vile, ovde one nemaju tu magičnu transformaciju i serija se trudi da bude realistična – iako se bavi školom za vile. Tu i dolazi do problema jer pokušavaju da budu ozbiljni kao mračnije tinejdž drame The Vampire Diaries i Riverdale, a bolje bi funkcionisali da su više preuzeli iz crtaća. U drugoj sezoni, vile Blum, Stela, Ajša, Tera i Mjuza, kao i Terina rođaka Flora, se suočavaju sa novim pretnjama za školu, a Blum je sve bliže da otkrije istinu o svom pravom poreklu i biološkim roditeljima. Meni ovih sedam novih epizoda, iako sam ih sve odgledao, nisu bile previše zanimljive, mada sam fan ponekad trashy tinejdžerskih serija fantastike.


HOUSE OF THE DRAGON: Sezona 1 (Ocena 5/5) HBO-ova serija Igra prestola je bila globalni fenomen, iako je poslednja sezona ostavila gorak ukus kod brojnih fanova. Meni se kraj serije dopao, iako mislim da je bio previše zbrzan, ali sam zadovoljan razrešenjem sudbina likova koje smo pratili osam sezona. Svet iz pera pisca Džordža Martina je suviše bogat da bi prestali da budemo u njemu (iako mislim da on nikad neće završiti serijal knjiga), pa ne čudi da je HBO rešio da nas počasti sa nekoliko spin-ofova. House Of The Dragon je prednastavak, smešten oko 200 godina pre Igre prestola, i dok ovde ne pratimo više porodica koje se bore za vlast, pratimo kraljevsku dinastiju Targarjen; čijeg smo poslednjeg potomka Deneris gledali u Igri prestola. Targarjeni su poznati po svojoj srebrnoj kosi, posedovanju zmajeva, kao i incestu. Iako ima puno likova, može se reći da je glavni princeza Renira Targarjen, ćerka kralja Viserisa. Njena majka je preminula rađajući sina, koji je takođe umro, pa se svi pitaju ko će naslediti Viserisa – da li Renira iako je žensko, ili njegov brat, okrutni Dejmon. Renirina najbolja prijateljica je ledi Alisent, ćerka kraljeve desne ruke, koji nije čekao da ubaci ćerku u kraljev krevet, pa tako Alisent postaje kraljica i Renirina maćeha. To su samo neki od brojnih likova, od kojih svako ima svoj plan i kuje zaveru da se održi u životu i dokopa prestola, pa niko nije samo dobar ili loš. U šestoj epizodi dve starije glumice igraju Reniru i Alisent da se prikaže protok vremena, pa iako nekad deluje da Kuća zmaja proleće kroz radnju zanimljivo je pratiti šta se dešava, iako znamo da dinastija Targarjen nema srećan kraj. Svet iz Pesme leda i vatre je brutalan, nasilan i mračan, ali moram priznati da mi je nedostajao povratak u njega i uživam u ovoj seriji, koja je odmah postala najgledanija serija na HBO-u i obnovljena je za drugu sezonu.


PAPER GIRLS: Sezona 1 (Ocena 2/5) Zasnovana po istoimenom stripu, ova SF serija sa Amazona prati četiri tinejdžerke koje rade kao dostavljačice novina 1988. godine. Ranog jutra posle Noći veštica, one putuju kroz vreme i nađu se u 2019. godini, gde upoznaju sebe kao odrasle, mada neke od njih neće preživeti i odrasti. Dok pokušavaju da promene budućnost i vrate se u svoje doba, one se nađu između zavađenih frakcija vremenskih putnika. Iako ima zanimljivu radnju i mlade glumice su dobre u svojim ulogama, serija nije uspela da postigne uspeh kakav ima Stranger Things, koji se bavi sličnom epohom i naučno-fantastičnom tematikom. Amazon je otkazao seriju posle prve sezone, a mislim da su neki od razloga to što specijalni efekti, način na koji je priča predstavljena i atmosfera 80-ih nisu najbolje odrađeni.


SHE-HULK: ATTORNEY AT LAW: Sezona 1 (Ocena 5/5) Marvelove serije o superherojima se često igraju sa žanrovima, pa je tako odlična WandaVision bila dekonstrukcija klasičnih sitkoma; a ovogodišnje Moon Knight i Ms. Marvel avantura odnosno tinejdž komedija. She-Hulk: Attorney At Law je mešavina pravničkog procedurala i feminističke komedije, i pratimo advokaticu Dženifer Volters, koja nakon nesreće postaje She-Hulk, zeleno džinovsko biće, kao i njen rođak Brus Baner. Dok su Brusu trebale decenije da savlada bes i nauči da kontroliše svoj alter ego, Dženifer to odmah polazi za rukom i preko noći postaje slavna. Ipak, ona nije superheroina i jedan od Osvetnika, već nastavlja da se bavi pravom i to slučajevima u koji su umešani superheroji i njihovi negativci. Tatjana Maslani, koja je u SF seriji Orphan Black igrala različite likove klonove, je već tu pokazala da je odlična glumica, a isto tako je i u ovoj seriji sjajna kao i Dženifer ali i She-Hulk. Iako su mnogi zamerali na ne baš savršenim specijalnim efektima i bunili se humoru i feminističkim temama koje se provlače kroz seriju, meni je ovo jedna od boljih Marvelovih serija, baš zato što sebe ne shvata preozbiljno.


THE LORD OF THE RINGS: THE RINGS OF POWER: Sezona 1 (Ocena 5/5) Ove godine smo dobili dve velike visokobudžetne serije smeštene u dva čuvena sveta epske fantastike – a to su House Of The Dragon i The Lord Of The Rings: The Rings Of Power. I dok je prva nasilna i mračna, druga je kao i Tolikov književni predložak bajkovita i magična. Amazon nije štedeo novac za ovu seriju, koja važi za jednu od najskupljih ikada, i to se vidi u svim scenama snimanim na Novom Zelandu, kao i čuvena filmska trilogija. Smeštena je hiljadama godina pre Hobita i Gospodara prstenova, u Drugo doba, vreme relativnog mira, ali i početka netrepljivosti između ljudi, vilenjaka i patuljaka. Pratimo nekoliko paralelnih priča, gde mlada vilenjakinja Galadrijel pokušava da upozori na povratak zlog Saurona; potom nastanka Prstena moći i pada kraljevstva Numenor; kao i grupu Harfuta, preteča Hobita, koji pronađu misterioznog stranca koji padne sa meteorom; i vilenjaka koji se zaljubi u ljudsku isceliteljku čiji sin nađe slomljeni mač sa Sauronovim simbolom. Iako ima dosta likova i naizgled nepovezanih priča, za fanove Tolkinovog sveta svaka epizoda daje poneki nagoveštaj šta nas čeka, ali je takođe i dobar uvod za gledaoce koji nisu toliko upoznati sa radnjom knjiga. Ovaj svet je jako bogat i prepun priča, jer je Tolkin mislio na svaki detalj, pa iako znamo u kom pravcu će radnja ići i šta nas na kraju čeka, ostaju brojni detalji koja su nepoznanice. Ne škodi ni to što serija zaista izgleda savršeno i vidi se svaki uloženi dolar.


THE SANDMAN: Sezona 1 (Ocena 5/5) Priče su važne, i one su jedna od najvećih kreacija ljudskog roda. Prenoseći ih od davnina usmeno, sa kolena na koleno, pa sve do pisane reči, one kod nas izazivaju empatiju, omogućuju da se povežemo sa drugim ljudima i stvore kulturu i istoriju koja oblikuje svet oko nas. Strip Nila Gejmena i Netflixova serija rađena po njemu su upravo priča o pričama. Mi pratimo Sendmena, odnosmo Morfeja, jednog od sedam Večnih – bića nalik bogovima koji predstavljaju personifikacije sudbine, smrti, žudnje, očaja, itd; a Sendmen predstavlja san. On omogućava ljudima da sanjaju kada odu na spavanje, ali i da stvaraju priče i maštaju. Serija, kao i strip, počinje kada 1916. godine aristokrata u okultnom ritualu pokuša da zarobi Smrt, ali umesto toga zarobi San odnosno Morfeja. Nakon više od 100 godina, Morfej se oslobađa i kreće da povrati svoje magične relikvije kako bi obnovio svoje kraljevstvo snova. Na toj misiji put ga vodi do Kaina i Avelja, pa egzorciste Džoane Konstantin, i sve do okršaja sa Luciferom i njegovim demonima. Prvih pet epizoda koje prate prvi deo stripa u kome Sendmen pokušava da povrati svoje artefakte i vrati red u svet snova su mi bile genijalne; kao i samostalna šesta epizoda u kojoj upoznajemo njegovu sestru Smrt, sa kojom vodi diskusije o smislu života i važnosti smrti. Preostalih četiri epizoda prati drugi deo stripa, o Korintijanu, košmaru koji je Sendmen stvorio, a koji je nakon Sendmenove otmice bio odgovoran za stvaranje serijskih ubica; kao i devojci Rouz, čija je sudbina misteriozno povezana sa Sendmenom. Meni je prvi deo sezone bolji i dao bih mu najvišu ocenu, dok je drugi deo pomalo slabiji. U stripovima je Sendmen često sekundaran lik, pa smo tako nakon prve sezone od deset epizoda dobili i posebnu epizodu, u kojoj pratimo dve priče iz stripa: jednu o mačkama koje spremaju revoluciju protiv ljudskog roda, a drugu o piscu koji kidnapuje muzu. Kroz strip su se provlačili superheroji iz DC univerzuma, likovi iz raznih svetskih mitologija i Hrišćanstva, a slično je i u seriji. Sendmen je, kao što sam rekao, priča o pričama, mašti i snovima, i nadam se daljim sezonama jer zaista nema granica u kojima ova adaptacija može da ode.

SERIJE: AVGUST 2022

KOMEDIJA


NEVER HAVE I EVER: Sezona 3 (Ocena 5/5) Meni je treća sezona ove tinejdžerske romantične komedije sa Netflixa i dalje jednako zanimljiva i duhovita kao i prve dve, a lik srednjoškolke Devi ne prestaje da me zabavlja svojim pogrešnim odlukama. Nakon što je osvojila dečka svojih snova – popularnog Pakstona – Devinim problemima ne dolazi tu kraj: ona počinje da se pita zašto bi je neko poput njega izabrao za devojku; a ubrzo se nađe u ljubavnom četvorouglu jer pored štrebera Bena, koji je zaljubljen u nju, pojavljuje se novi lik u vidu savršenog dečka Indijca kakvog bi Devina majka želela za nju. Ostali likovi nisu toliko u fokusu kao ranije, naročito lik Devine rođake Kamale, ali opet svako dobija poneku smešnu repliku ili scenu. Serija je obnovljena za poslednju, četvrtu sezonu koja će se emitovati 2023.


THE REHEARSAL: Sezona 1 (Ocena 4/5) Komičar Nejtan Filder važi za dosta uvrnutog lika, čiji je humor netipičan, pa je u svojoj prethodnoj seriji Nathan For You davao poslovne savete ne tako uspešnim biznisima, često parodirajući metode koje se koriste u marketingu. U ovoj novoj seriji sa HBO-a, on meša žanrove dokumentarca i komedije, pa često nismo sigurni koliko je bazirano na scenariju ono što gledamo, a koliko zaista iskrena ljudska reakcija. U prvoj epizodi shvatamo da će premisa biti ta da Nejtan pomaže običnim ljudima da vežbaju za neku situaciju koja ih stresira ili nisu sigurni kako će ispasti, pri tom unajmivši glumce da igraju ljude iz njihovog života, koji bi u stvarnosti učestvovali u toj situaciji. On pomaže čoveku koji je lagao grupu prijatelja sa kojima učestvuje u kvizovima u barovima da ima master diplomu, pa sa Nejtanom vežba kako će jedna prijateljica reagovati na njegovu laž. Pri tom otkrivamo da je Nejtan poslao glumicu koja u probi igra tu prijateljicu da zaista špijunira ženu koju će igrati kako bi njena reakcija bila realističnija tokom probe, a i Nejtan često sam vrši probe predstojećih sastanaka sa ljudima koji su ga unajmili. U drugoj epizodi upoznajemo ženu koja razmišlja da li da postane majka. Zato Nejtan unajmi decu glumce različitih uzrasta, koju zamenjuje tokom noći, kako bi kroz nekoliko nedelja ona videla sve faze majčinstva. Iako izvodi probe i za druge ljude, ova priča zauzima najveći fokus u epizodama gde se Nejtan kasnije pridružuje njoj u ulozi ‘oca’, kako bi sam video da li je spreman za očinstvo. Serija je dosta neobična i nisam siguran koliko je sve pažljivo iscenirano, a koliko realno; ali deluje mi da Nejtan Fidler i želi da se preispitujemo koliko je istinito ono što vidimo na malim ekranima i koliko uprkos najpažljivijim vežbanjima, probama i pripremama za neke stvari u životu prosto ne možemo da se spremimo. Serija je obnovljena za drugu sezonu.


UNCOUPLED: Sezona 1 (Ocena 3/5) Daren Star je kreator serije Seks i grad, koja je revolcuionizovala način na koji se popularna kultura bavi temom dejtinga, ljubavi i seksa, što se donekle i prenelo u stvarnost. Ipak, njegova nova serija Uncoupled sa Netflixa nema tu oštrinu koju je imao Seks i grad, već više podseća na njegove kasnije serije laganije atmosfere Younger i Emily In Paris. Nil Patrik Haris igra agenta za nekretnine iz Njujorka, Majkla, koji je zauzet planiranjem rođendana za svog dugogodišnjeg partnera Kolina. Majklov život se menja iz korena kada ga Kolin ostavi upravo na toj zabavi iznenađenja. Majkl mora da nastavi dalje posle 17 godina veze, i snađe se u gej dejting svetu koji se dosta promenio od kad je on bio slobodan uz mnogo više seksualne slobode i društvenih mreža za upoznavanje. Na momente je ovde bilo zanimljivih događaja i interesantnih likova, ali sve u svemu serija je nekako neujednačena – što mislim da se može ispraviti ako dobije još jednu sezonu.


DRAMA


INDUSTRY: Sezona 2 (Ocena 5/5) I dalje ne razumem ništa kada su u pitanju finansijski termini koje koriste likovi bankara iz Londona u ovoj seriji, ali me to ne sprečava da uživam u njihovim poslovnim i privatnim avanturama. Mladi i ambiciozni likovi Harper, Jasmin i Roberta su i dalje samodestruktivni u svetu ogromnog novca, u kojem je svako spreman da gazi po drugima da ostvari ciljeve, a predah nalaze u neobaveznom seksu i drogama. Neki od likova se nisu snašli u takvom okruženju, poput Gasa, koji se povukao na kraju prve sezone, a neki – poput Jasmin – odlično plivaju sa ajkulama, kao u sceni u kojoj maltretira novu mlađu koleginicu, iako je to nešto što je ona doživela na početku karijere. Ova serija je još jedan pogodak za HBO, koji nas je navikao na kvalitetne serije sa možda ne tako dopadljivim i dobrim, ali svakako realističnim likovima.

FANTAZIJA I SF


Dve superherojske serije THE BOYS (Ocena 4/5) i THE UMBRELLA ACADEMY (Ocena 4/5) su u svojim trećim sezonama i dalje dobre, ali nemaju da kažu ništa novo kada je u pitanju prikaz superheroja kao antijunaka. The Boys sa Amazona i dalje šokira scenama nasilja, seksa i ludosti u svakoj epizodi, gde titularni tim pokušava i dalje da zaustavi zle superheroje za koje javnost misli da su dobri. U ovoj sezoni oni traže superheroja koji je navodno umro tokom Hladnog rata (a njegov lik je očigledna aluzija na Marvelov lik Kapetana Amerike), i jedini je dovoljno snažan da se suprotstavi ostalim ljudima sa močima. Ispostavlja se da i on nije heroj kakav su mislili da je, i brojne tajne iz prošlosti izlaze na videlo. Netflixova The Umbrella Academy prati superheroje koje je kao decu usvojio ekscentrični milijarder, pa su postali jedna veoma disfunkcionalna porodica. Oni su spasili svet na kraju prve sezone, ali su se u drugoj našli u prošlosti u Dalasu 1960-ih; što je rezultiralo poremećajem u vremenskom toku pa ih treća sezona prati u sadašnjosti, ali u alternativnom univerzumu, gde je njihov otac umesto njih usvojio druge superheroje i osnovao The Sparrow Academy. Obe ove serije, zasnovane po stripovima, će dobiti i četvrtu sezonu, koja će za The Umbrella Academy biti poslednja.


FIRST KILL: Sezona 1 (Ocena 3/5) Iako je cela prva sezona izašla u junu, Netflix je otkazao ovu seriju već u avgustu. Neki od fanova su se bunili onlajn, ali ne deluje mi da će to ubediti Netflix da nastavi sa novim sezonama. Volim vampire i možda su mi omiljena izmišljena bića, pa su mi serije o njima tzv. guilty pleasure i skoro svakoj ću dati šansu. U ovoj tinejdž fantastici sa elementima horora i romanse, pratimo dve srednjoškolke koje se zaljube. Jedini problem nije to što su one gej, već što jedna potiče iz porodice vampira, a druga iz porodice lovaca na vampire. Prva epizoda u kojoj u pola epizode pratimo lik vampirice, a u ostatku vidimo iste situacije iz vizure drugog lika – devojke koja bi trebala da je lovi – je bila dosta zanimljiva; ali kasnije epizode su se pogubile u klasičnoj tinejdžerskoj ljubavnoj drami, ne toliko promišljenoj mitologiji o natprirodnim bićima pored vampira, kao i nezanimljivim negativcima i lošim specijalnim efektima. Mogla je ovo biti zabavna gej verzija Bafi, ubice vampira, pa čak i Sumraka, ali nažalost nije uspela u tome.


THE TIME TRAVELER’S WIFE: Sezona 1 (Ocena 5/5) Pre gledanja ove serije, bazirane po istoimenom romanu, odgledao sam i filmsku adaptaciju romana. U njemu likove vremeplovca i njegove supruge igraju Erik Bana i Rejčel Mekadams, i po meni su sjajno prikazali te likove i njihovu pomalo tragičnu ljubavnu priču kojoj na putu stoji to što on spontano putuje u prošlost ili budućnost. U seriji, likove Henrija i Kler igraju Teo Džejms i Rouz Lesli, i iako imaju više vremena kroz šest epizoda da razrade likove, ovde su oni možda manje dopadljivi nego u filmu. Kler je zaljubljena u starijeg Henrija, kojeg poznaje od kada se pojavio pred njom kao devojčicom dolazeći iz njene budućnosti, a u sadašnjosti Henri pokušava da kontroliše putovanje kroz vreme i upoznaje odraslu Kler, koju vidi prvi put u životu, iako ona zna za njega jer je posećivao – što za njega tek treba da se desi. Serija postavlja neka veoma zanimljiva pitanja vezana za putovanje kroz vreme, kao i to da li je sudbina nešto što možemo da promenimo ili sami stvaramo izbore koje nas vode određenom putanjom. Stiven Mofat, koji je scenarista ove serije, se već dokazao u pričama o putovanju kroz vreme dok je radio na SF seriji Doctor Who; ali HBO je otkazao The Time Traveler’s Wife nakon jedne sezone, pa nećemo biti u mogućnosti da vidimo dalje šta se događalo sa Henrijem i Kler i da li je njihova ljubav uspela da pobedi vreme. Ja sam fan ove ljubavne priče koja koristi putovanje kroz vreme da na originalan način prikaže realne probleme sa kojima se svaki par i svaka veza nosi, a iako su neke stvari izmenjene u filmskoj i serijskoj adaptaciji, tu je uvek knjiga u kojoj možemo videti kako se priča razvila i završila.


DOKUMENTARNI


THE LAST MOVIE STARS: Miniserija (Sezona 5/5) Glumac Pol Njuman je pre smrti radio na memoarima, ali je u jednom impulsivnom momentu zapalio sve do tad napisano, pa se smatralo da je priča o njegovom životu iz njegovog ugla izgubljena. Ipak, otkriveni su transkripti memoara, pa je ćerka Pola Njumana i Džoan Vudvord pitala glumca Itana Hoka da snimi dokumentarnu seriju za HBO Max po njima. Tu vidimo ljubavnu priču ovog holivudskog para koja je trajala pola veka. Kada su se upoznali, kao mladi glumci u usponu, Pol je već bio u braku i imao decu, ali je Džoan prihvatila i njegovu decu kao svoju. U jednom momentu, ona je bila poznatija od njega, ali kako je vreme prolazilo, njena slava je počela da bledi jer se posvetila porodici, a Pol je postao zvezda. Ipak, to je dovelo do njegove borbe sa alkoholizmom. U dokumentarcu vidimo Itana Hoka i njegove kolege glumce (glas Polu Njumenu pozajmljuje Džordž Kluni, a Džoani Vudvord Lora Lini), koji analiziraju kako je jedan brak opstao tako dugo u Holivudu, što baš i nije često. Čuvena je Njumenova izjava na pitanje da li je ikada prevario Džoan to kada je rekao „Zašto bih išao na hamburger kada me kod kuće čeka biftek“, misleći na to da je njegova supruga vrednija nego neka sa kojom bi imao aferu; ali otkrivamo ovde da je Džoan mrzela tu njegovi izjavu. Oni su bili savršen par baš zato što nisu bili savršeni, već ljudi od krvi i mesa, a ne zvezde koje vidimo na velikom ekranu. Ovo je odličan i prikaz filmske industrije i njene promene tokom druge polovine 20. veka, i kroz brojne fotografije, privatne snimke i isečke iz njihovih filmova pratimo dve sjajne karijere, ali i jedan tipičan brak dve netipične ličnosti.