KOMEDIJA
ARCHER: Sezona 13 (Ocena 2/5) Teško je seriji koja je u 13. sezoni da nas iznenadi i donese nešto sveže i originalno, pa je takav slučaj i sa FXX-ovom animiranom komedijom Archer. Ovo je prva sezona bez lika Arčerove majke i šefice špijunske agencije, Malori, jer je glumica koja joj je pozajmljivala glas, Džesika Volter, preminula. Narcisoidni edipovac Sterling Arčer pokušava da se promeni i bude bolji, ali mu baš i ne uspeva, a u tome odmažu i ostali članovi njegove ekipe. Likovi su i dalje zanimljivi, animacija odlična, a fore solidne, ali Archer je prestao da bude genijalna parodija na Džejms Bonda još odavno.
ATLANTA: Sezona 4 (Ocena 3/5) Nakon treće sezone u kojoj su likovi bili na turneji po Evropi, oni se vraćaju u Atlantu. I dalje su epizode često prepune metafora, apsurdnih momenata i kroz neke nerealne situacije pokušavaju da prikažu rasne odnose u savremenoj Americi, rep i muzičku industriju, kao i pretežno crnačku kulturu ovog grada na jugu. Ovo je poslednja sezona za FX-ovu seriju, i iako su individualne epizode dobre, mislim da kreator serije Donald Glover nema da kaže ništa novo što već nije uradio u prve dve sezone, koje su bile odlično ocenjene od strane kritike i osvojile su brojne nagrade.
LADHOOD: Sezona 3 (Ocena 2/5) Treća sezona ne menja puno formulu iz prve dve, pa pratimo odraslog Lijama, koji se nije baš snašao najbolje u životu, i priseća se svojih tinejdžerskih dana tražeći u njima uzrok svoje disfunkcionalnosti. U flešbekovima koje odrasli Lijam komentariše pratimo njega i njegova tri druga iz detinjstva, dok se spremaju za život nakon škole i neizbežni prekid njihovog prijateljstva. Komičar Lijam Vilijams, koji je inspiraciju crpeo iz svoje mladosti, je rekao da je ovo finalna sezona, jer više nema inspiracije.
KEVIN CAN FUCK HIMSELF: Sezona 2 (Ocena 3/5) Ovo je poslednja sezona za ovu mešavinu drame i sitkoma, pa sam zato odlučio da je gledam i dalje, iako mi se prva sezona nije naročito dopala. I dalje pratimo nesrećnu Alison, koja je u prošloj sezoni želela da ubije svog nepodnošljivog muža Kevina. Sve scene sa Kevinom su snimane u stilu tipičnog porodičnog sitkoma, ali kada Kevin nije tu serija se pretvara u mračnu dramu. Alison shvata da ne treba da ubije Kevina, već iscenira svoju smrt, pa je u svoju šemu uvela sestru Kevinovog prijatelja, koja joj pomaže. I ostali likovi počinju da shvataju da Kevin nije baš najbolja osoba, ali takođe vidimo i kako je Alison manipulativna i ne toliko žrtva kako se predstavlja, već jedna oštećena osoba koja je u Kevinu videla izlaz od depresivnog života, a sada ne vidi izlaz od njega. Sama premisa i ideja ove serije sa mešavinom žanrova jesu zanimljive, ali mi se izvedba i ne dopada naročito.
EVERYTHING I KNOW ABOUT LOVE: Sezona 1 (Ocena 4/5) Zasnovana po memoarima Doli Olderton, Sve što znam o ljubavi, ova serija prati Dolin alterego (ovde se njen lik zove Megi) koja se sa još tri prijateljice nakon univerziteta useljava u kuću u Lodnonu i spremne su da započnu život odraslih, gde sanjaju o uspešnim karijerama, ljubavima koje će pamtiti i noćima ispunjenim žurkama i provodom. Iako je ovo po žanru romantična komedija i prati ljubavne avanture devojaka, fokus je na odnosu Megi sa njenom najboljom prijateljicom još od detinjstva Birdi, sa kojom se polako udaljava kada Birdi prvi put uđe u ozbiljnu vezu sa cimerom muzičara sa kojim Megi ima neobaveznu vezu. Razlike između razuzdane Megi i povučene Birdi postaju sve izraženije i pitanje je da li će im prijateljstvo opstati. Knjiga po kojoj je ova serija rađena je bila delom memoar, delom saveti za život u 20-ima, ali serija je više nešto kao Seks i grad za milenijalke ili sličnija seriji Girls, koja je pratila devojke iz Njujorka tih godina. Za sada ima jedna sezona i dosta toga što je Doli napisala u knjizi o daljem sazrevanju likova nije prikazano, pa je zato verovatno ostavljen prostor za novu sezonu, iako ona nije zvanično potvrđena.
MAGGIE: Sezona 1 (Ocena 2/5) Ova romantična komedija prati devojku Megi, koja od detinjstva ima vizije budućnosti, pa radi kao vidovnjakinja. Kada slučajno upozna Bena, Megi će imati viziju u kojoj su naizgled oni par u budućnosti i venčani. Oni započnu kratku vezu, ali ubrzo je Megi prekine, i Ben se miri sa bivšom devojkom Džesi – koja iznajmi stan od Meginih roditelja. Jasno je da između Megi i Bena i dalje ima emocija, ali Megi se sprijatelji sa Džesi i nije sigurna da li je ovaj put vizije varaju ili je budućnost koju je videla neizbežna. Iako je radnja serija zanimljiva, a likovi i glumci koji ih igraju simpatični, ovaj romkom ne donosi ništa novo u tom žanru i ne čudi da je Hulu otkazao seriju posle jedne sezone.
DRAMA
THE CAPTURE: Sezona 2 (Ocena 3/5) U prvoj sezoni ove serije, koja se emitovala 2019. godine, detektivka Rejčel Keri je istraživala slučaj ubistva advokatice, gde je ulična kamera snimila ubicu, bivšeg vojnika. Ona je otkrila da je osumnjičenom namešteno ubistvo, i da je neko lažirao snimak. U drugoj sezoni pratimo novi slučaj, u koji su takođe uključene kamere i sredstva za praćenje, prisluškivanje i snimanje. Rejčel je počela da radi za antiterorističku jedinicu, koja je možda i bila uključena u smeštanje vojniku u prvoj sezoni, sa ciljem da ih razotkrije iznutra. Ona istražuje slučaj ubistva kineskog naučnika, a deluje da su opet kamere nameštene tako da se ubica ne vidi na njima. Slučaj se komplikuje kad neko objavi deepfake video u kome ministar, koji zapravo ne podržava korišćenje kineske tehnologije za prepoznavanje lica, objavi da podržava tu tehnologiju. Problem je u tome što je ministar u vreme intervjua bio na sigurnoj lokaciji sa Rejčel. Serija prikazuje koliko je napredovala tehnologija i kako se koristi za manipulaciju javnosti, a u zaveru su uključeni i najviši vrhovi vlasti, pa je ovo zanimljiv paranoični triler.
BLACK BIRD: Miniserija (Ocena 5/5) Američki pisac Denis Lihejn, čija su dela adaptirana u popularne krimi filmove Mystic River (režirao Klint Istvud), Shutter Island (Martin Skorseze), i Gone, Baby, Gone i Live By Night (oba režirao Ben Aflek), stoji iza ove miniserije koja dolazi sa Apple TV+. Inspirisana istinitim događajima i po memoarima Džejmsa Kina, pratimo lik Džejmsa odnosno Džimija, koji završi u zatvoru zbog trgovine drogom i oružjem. Džimi dobija ponudu od FBI-a da ga oslobode, ako pristane da ga prebace u zatvor za najteže kriminalce i sprijatelji se sa serijskim ubicom devojaka Larijem Holom, kako bi otkrio gde su neke od žrtava zakopane. U isto vreme, kroz flešbekove pratimo istragu tih ubistava i kako je policija uhapsila osumnjičenog. Taron Edžerton je odličan u ulozi harizmaičnog Džimija, a Pol Volter Hauzer je jeziv kao asocijalni čudak Lari, i u šest epizoda ova krimi serija ulazi u psihu obojice muškaraca i istražuje razloge njihovih počinjenih zločina.
CHLOE: Miniserija (Ocena 4/5) Svi danas ‘proganjamo’ ljude preko duštvenih mreža, misleći da imaju savršene živote, ne znajući šta se krije iza virtuelnog sveta savršeno filtriranih fotografija i videa; a često smo i sami krivi prikazujući samo najbolje od sebe onlajn. Britanska misterija Chloe se upravo time bavi u šest epizoda. Kloi iz naslova nije glavni lik, već je to Beki Grin, koja živi nezadovoljavajućim životom sa bolesnom majkom, posmatrajući uspešnu i lepu Kloi i njen savršen život na Instagramu. Kada Kloi izvrši samoubistvo, ispostaviće se da je pre smrti nazvala Beki, i da su one zapravo bile najbolje prijateljice u mladosti. Beki preuzima identitet Saše, žene koja poznaje umetnost i putuje po svetu, i ubacuje se u glamurozni svet Kloinih prijatelja i njenog supruga, političara Eliota, sa kojim i započinje vezu. Zanimljivo je gledati kako se Saša, odnosno Beki, izvlači iz situacija u kojima može biti razotkrivena i koliko je spremna daleko da ide da otkrije istinu. Takođe se svo vreme pitamo da li je ona junakinja ove priče ili antiheroina, sa sindromom ipostera, koja uvek misli da ljudi misle najgore o njoj, kao što i ona misli o samoj sebi.
THE STAIRCASE: Miniserija (Ocena 5/5) True crime je žanr o istinitim zločinima, kojima se bave dokumentarci, igrani filmovi i serije, podkasti i knjige, i deluje da većina njih dolazi iz Amerike. U ovoj miniseriji pratimo jedan takav slučaj, kada je pisac Majkl Piterson bio optužen za ubistvo svoje supruge Ketlin. Oni su bili naizgled savršen i srećan par, sa svojom biološkom, ali i usvojenom decom, a i Majkl je imao karijeru u lokalnoj politici. Jedne večeri, Ketlin je nađena mrtva na dnu stepeništa njihove velike kuće, okružena sa dosta krvi, i dok je Majkl tvrdio da je verovatno doživela nesreću, policija ga je uhapsila za ubistvo jer su njene rane i količina krvi ukazivali na zločin. Ispostavlja se da tužilaštvo nema konkretne dokaze, poput oružja, pa pokušavaju da ubede porotu da je Majklov motiv bio loš brak sa Ketlin i to što je imao muške ljubavnike. Dosta se fokusiraju na Majklovu biseksualnost i to je jedan od mnogih fascinantnih delova njegove ličnosti. U priču se uključuju snimatelji dokumentarca iz Francuske koji odluče da im Majkl bude fokus, i zaista postoji istoimena dokumentarna serija o ovom slučaju. Kroz osam epizoda ćemo videti brojne preokrete za koje nećemo moći da poverujemo da su se zaista desili, a svi likovi su intrigantni na svoj način, naročito Majkl i Ketlin koje su odlično odglumili Kolin Firt i Toni Kolet.
UNDER THE BANNER OF HEAVEN: Miniserija (Ocena 3/5) Endru Garfild igra detektiva Džeba iz Jute, koji istražuje brutalno ubistvo mlade majke i njene ćerkice. Ispostavlja se da je nesrećna žena bila udata za člana uvažene porodice mormona, religije koja ima puno članova u toj državi. I sam Džeb je mormon, pa ga ovaj slučaj natera da preispita svoju veru. Pored toga, pratimo i flešbekove o životu žrtve pre ubistva i porodice u koju se udala; kao i dosta davniju prošlost smeštenu u 19. vek o osnivaču crkve mormona. Kroz sedam epizoda, miniserija nas upoznaje sa tom religijom, čiji neki članovi praktikuju bigamiju, ali takođe praktikuju stroge zakone čednosti; ali sama istraga je bila razvučena i na momente ne tako napeta, iako je zasnovana na istinitom događaju i ubistvima koja su se zaista dogodila.
WE OWN THIS CITY: Miniserija (Ocena 3/5) Dejvid Sajmon je za HBO kreirao krimi seriju The Wire, koja važi za jedan od najrealističnijih prikaza policije, dilera droge, politike i stanja u gradovima Amerike – u ovom slučaju Baltimora; a takođe ta serija važi za jednu od najboljih ikada na raznim listama, iako nikada nije osvojila neke bitnije nagrade poput Emija. Ovaj put se Sajmon vraća u Baltimor u šestodelnoj miniseriji, takođe za HBO, i pratimo priču po istinitim događajima o korumpiranim policajcima. Glumci su sjajni, kao i realistični dijalozi, ali meni je ovaj skoro dokumentaristički pristup bio pomalo dosadan. Uz brojne likove i radnju koja se vraća u prošlost kroz flešbekove, ova serija zahteva punu pažnju, ali nisam siguran koliko će nagraditi tipičnog gledaoca koji nisu američki kritičari, koji vole ovakve ‘prestižne’ miniserije koja se bave važnim temama u njihovoj zemlji.
FANTAZIJA I SF
FATE: THE WINX SAGA: Sezona 2 (Ocena 2/5) Ova Netflixova tinejdž fantazija prati dalje avanture nekoliko vila u magičnoj školi Alfea, zasnovanu po popularnoj animiranoj seriji. Za razliku od animiranog predloška gde se devojke transformišu u vile, ovde one nemaju tu magičnu transformaciju i serija se trudi da bude realistična – iako se bavi školom za vile. Tu i dolazi do problema jer pokušavaju da budu ozbiljni kao mračnije tinejdž drame The Vampire Diaries i Riverdale, a bolje bi funkcionisali da su više preuzeli iz crtaća. U drugoj sezoni, vile Blum, Stela, Ajša, Tera i Mjuza, kao i Terina rođaka Flora, se suočavaju sa novim pretnjama za školu, a Blum je sve bliže da otkrije istinu o svom pravom poreklu i biološkim roditeljima. Meni ovih sedam novih epizoda, iako sam ih sve odgledao, nisu bile previše zanimljive, mada sam fan ponekad trashy tinejdžerskih serija fantastike.
HOUSE OF THE DRAGON: Sezona 1 (Ocena 5/5) HBO-ova serija Igra prestola je bila globalni fenomen, iako je poslednja sezona ostavila gorak ukus kod brojnih fanova. Meni se kraj serije dopao, iako mislim da je bio previše zbrzan, ali sam zadovoljan razrešenjem sudbina likova koje smo pratili osam sezona. Svet iz pera pisca Džordža Martina je suviše bogat da bi prestali da budemo u njemu (iako mislim da on nikad neće završiti serijal knjiga), pa ne čudi da je HBO rešio da nas počasti sa nekoliko spin-ofova. House Of The Dragon je prednastavak, smešten oko 200 godina pre Igre prestola, i dok ovde ne pratimo više porodica koje se bore za vlast, pratimo kraljevsku dinastiju Targarjen; čijeg smo poslednjeg potomka Deneris gledali u Igri prestola. Targarjeni su poznati po svojoj srebrnoj kosi, posedovanju zmajeva, kao i incestu. Iako ima puno likova, može se reći da je glavni princeza Renira Targarjen, ćerka kralja Viserisa. Njena majka je preminula rađajući sina, koji je takođe umro, pa se svi pitaju ko će naslediti Viserisa – da li Renira iako je žensko, ili njegov brat, okrutni Dejmon. Renirina najbolja prijateljica je ledi Alisent, ćerka kraljeve desne ruke, koji nije čekao da ubaci ćerku u kraljev krevet, pa tako Alisent postaje kraljica i Renirina maćeha. To su samo neki od brojnih likova, od kojih svako ima svoj plan i kuje zaveru da se održi u životu i dokopa prestola, pa niko nije samo dobar ili loš. U šestoj epizodi dve starije glumice igraju Reniru i Alisent da se prikaže protok vremena, pa iako nekad deluje da Kuća zmaja proleće kroz radnju zanimljivo je pratiti šta se dešava, iako znamo da dinastija Targarjen nema srećan kraj. Svet iz Pesme leda i vatre je brutalan, nasilan i mračan, ali moram priznati da mi je nedostajao povratak u njega i uživam u ovoj seriji, koja je odmah postala najgledanija serija na HBO-u i obnovljena je za drugu sezonu.
PAPER GIRLS: Sezona 1 (Ocena 2/5) Zasnovana po istoimenom stripu, ova SF serija sa Amazona prati četiri tinejdžerke koje rade kao dostavljačice novina 1988. godine. Ranog jutra posle Noći veštica, one putuju kroz vreme i nađu se u 2019. godini, gde upoznaju sebe kao odrasle, mada neke od njih neće preživeti i odrasti. Dok pokušavaju da promene budućnost i vrate se u svoje doba, one se nađu između zavađenih frakcija vremenskih putnika. Iako ima zanimljivu radnju i mlade glumice su dobre u svojim ulogama, serija nije uspela da postigne uspeh kakav ima Stranger Things, koji se bavi sličnom epohom i naučno-fantastičnom tematikom. Amazon je otkazao seriju posle prve sezone, a mislim da su neki od razloga to što specijalni efekti, način na koji je priča predstavljena i atmosfera 80-ih nisu najbolje odrađeni.
SHE-HULK: ATTORNEY AT LAW: Sezona 1 (Ocena 5/5) Marvelove serije o superherojima se često igraju sa žanrovima, pa je tako odlična WandaVision bila dekonstrukcija klasičnih sitkoma; a ovogodišnje Moon Knight i Ms. Marvel avantura odnosno tinejdž komedija. She-Hulk: Attorney At Law je mešavina pravničkog procedurala i feminističke komedije, i pratimo advokaticu Dženifer Volters, koja nakon nesreće postaje She-Hulk, zeleno džinovsko biće, kao i njen rođak Brus Baner. Dok su Brusu trebale decenije da savlada bes i nauči da kontroliše svoj alter ego, Dženifer to odmah polazi za rukom i preko noći postaje slavna. Ipak, ona nije superheroina i jedan od Osvetnika, već nastavlja da se bavi pravom i to slučajevima u koji su umešani superheroji i njihovi negativci. Tatjana Maslani, koja je u SF seriji Orphan Black igrala različite likove klonove, je već tu pokazala da je odlična glumica, a isto tako je i u ovoj seriji sjajna kao i Dženifer ali i She-Hulk. Iako su mnogi zamerali na ne baš savršenim specijalnim efektima i bunili se humoru i feminističkim temama koje se provlače kroz seriju, meni je ovo jedna od boljih Marvelovih serija, baš zato što sebe ne shvata preozbiljno.
THE LORD OF THE RINGS: THE RINGS OF POWER: Sezona 1 (Ocena 5/5) Ove godine smo dobili dve velike visokobudžetne serije smeštene u dva čuvena sveta epske fantastike – a to su House Of The Dragon i The Lord Of The Rings: The Rings Of Power. I dok je prva nasilna i mračna, druga je kao i Tolikov književni predložak bajkovita i magična. Amazon nije štedeo novac za ovu seriju, koja važi za jednu od najskupljih ikada, i to se vidi u svim scenama snimanim na Novom Zelandu, kao i čuvena filmska trilogija. Smeštena je hiljadama godina pre Hobita i Gospodara prstenova, u Drugo doba, vreme relativnog mira, ali i početka netrepljivosti između ljudi, vilenjaka i patuljaka. Pratimo nekoliko paralelnih priča, gde mlada vilenjakinja Galadrijel pokušava da upozori na povratak zlog Saurona; potom nastanka Prstena moći i pada kraljevstva Numenor; kao i grupu Harfuta, preteča Hobita, koji pronađu misterioznog stranca koji padne sa meteorom; i vilenjaka koji se zaljubi u ljudsku isceliteljku čiji sin nađe slomljeni mač sa Sauronovim simbolom. Iako ima dosta likova i naizgled nepovezanih priča, za fanove Tolkinovog sveta svaka epizoda daje poneki nagoveštaj šta nas čeka, ali je takođe i dobar uvod za gledaoce koji nisu toliko upoznati sa radnjom knjiga. Ovaj svet je jako bogat i prepun priča, jer je Tolkin mislio na svaki detalj, pa iako znamo u kom pravcu će radnja ići i šta nas na kraju čeka, ostaju brojni detalji koja su nepoznanice. Ne škodi ni to što serija zaista izgleda savršeno i vidi se svaki uloženi dolar.
THE SANDMAN: Sezona 1 (Ocena 5/5) Priče su važne, i one su jedna od najvećih kreacija ljudskog roda. Prenoseći ih od davnina usmeno, sa kolena na koleno, pa sve do pisane reči, one kod nas izazivaju empatiju, omogućuju da se povežemo sa drugim ljudima i stvore kulturu i istoriju koja oblikuje svet oko nas. Strip Nila Gejmena i Netflixova serija rađena po njemu su upravo priča o pričama. Mi pratimo Sendmena, odnosmo Morfeja, jednog od sedam Večnih – bića nalik bogovima koji predstavljaju personifikacije sudbine, smrti, žudnje, očaja, itd; a Sendmen predstavlja san. On omogućava ljudima da sanjaju kada odu na spavanje, ali i da stvaraju priče i maštaju. Serija, kao i strip, počinje kada 1916. godine aristokrata u okultnom ritualu pokuša da zarobi Smrt, ali umesto toga zarobi San odnosno Morfeja. Nakon više od 100 godina, Morfej se oslobađa i kreće da povrati svoje magične relikvije kako bi obnovio svoje kraljevstvo snova. Na toj misiji put ga vodi do Kaina i Avelja, pa egzorciste Džoane Konstantin, i sve do okršaja sa Luciferom i njegovim demonima. Prvih pet epizoda koje prate prvi deo stripa u kome Sendmen pokušava da povrati svoje artefakte i vrati red u svet snova su mi bile genijalne; kao i samostalna šesta epizoda u kojoj upoznajemo njegovu sestru Smrt, sa kojom vodi diskusije o smislu života i važnosti smrti. Preostalih četiri epizoda prati drugi deo stripa, o Korintijanu, košmaru koji je Sendmen stvorio, a koji je nakon Sendmenove otmice bio odgovoran za stvaranje serijskih ubica; kao i devojci Rouz, čija je sudbina misteriozno povezana sa Sendmenom. Meni je prvi deo sezone bolji i dao bih mu najvišu ocenu, dok je drugi deo pomalo slabiji. U stripovima je Sendmen često sekundaran lik, pa smo tako nakon prve sezone od deset epizoda dobili i posebnu epizodu, u kojoj pratimo dve priče iz stripa: jednu o mačkama koje spremaju revoluciju protiv ljudskog roda, a drugu o piscu koji kidnapuje muzu. Kroz strip su se provlačili superheroji iz DC univerzuma, likovi iz raznih svetskih mitologija i Hrišćanstva, a slično je i u seriji. Sendmen je, kao što sam rekao, priča o pričama, mašti i snovima, i nadam se daljim sezonama jer zaista nema granica u kojima ova adaptacija može da ode.