KOMEDIJA
COCAINE BEAR (Ocena 3/5) Kada se film zove Cocaine Bear već znamo šta možemo da očekujemo: jednu otkačenu priču (zapravo zasnovanu po istinitom događaju iz 1985.) kada je američki crni medved naišao na veliku količinu kokaina u šumi i uneo ga u sebe. U mešavini crnohumorne komedije i horor-trilera, pratimo nekoliko likova od običnih ljudi i dece, do predstavnika zakona i dilera drogom koji pokušavaju da prežive napad medveda. Film nije naročito kvalitetan, ali je dovoljno lud i brz da bude zabavan.
MAGIC MIKE’S LAST DANCE (Ocena 3/5) Čening Tejtum se vraća ulozi (sada bivšeg) stripera Majka u trećem i poslednjem delu ovog filmskog serijala. Dok je prvi film bio više dramatičan prikaz života stripera koji pokušavaju da stvore nešto više od svog života, drugi je imao više komičnih elemenata i fokusirao se na prijateljstvo između muškaraca. U Magic Mike’s Last Dance, od starih likova tu je samo titularni Majk, koji upozna i zavede bogatašicu Maks (Salma Hajek). Ona ga pozove u London kao koreografa i pratimo njihov odnos dok pokušavaju da postave predstavu na scenu pozornice. Ovde i nema previše radnje ni zapleta, ali je zahvaljujući harizmi i seksipilu Tejtuma i Hajekove, kao i dobroj režiji Stivena Soderberga, film gledljiv – mada nikako na nivou prvog dela.
SOMEBODY I USED TO KNOW (Ocena 3/5) Svi znamo one Holmarkove filmove gde se poslovna žena vrati u rodni gradić (obično tokom Božića) i naiđe na staru ljubav, koja je nauči pravim vrednostima i da je sreća čeka tu, a ne u velikom gradu. Ovaj film prati tu formulu (iako nije Božićni), pa se tako Ali (Alison Bri) – koja stoji iza rijaliti šoua koji otkažu – vraća kod majke i usput sreće bivšeg dečka. Jasno je da između njih i dalje postoje emocije, ali on uskoro staje na ludi kamen sa drugom devojkom. Film na određene načine izvrće tipične rom-komove, ali opet ne uspeva da bude dovoljno jedinstven da i sam ne zapadne u određene klišee žanra.
WHEN YOU FINISH SAVING THE WORLD (Ocena 2/5) Džulijen Mur i Fin Vulfhard igraju majku i sina tinejdžera, koji se ne razumeju međusobno i nemaju baš najbolji odnos. Ona radi u skloništu za žrtve porodičnog nasilja, a on je muzičar koji ima fanove u onlajn krugovima. Ona pokušava da ga zainteresuje da pomaže drugima, ali on počne da se interesuje za to tek kad mu se dopadne devojka iz škole. Ni majka ni sin ne shvataju da su sebični i usko fokusirani na same sebe, i da su sličniji nego što misle. Ovo je jedna od onih dramedija gde su likovi često pomalo preterani i karikature sa svojim interesovanjima i manama. Iako film pokušava da prikaže neke društveno-političke teme, ipak (kao i likovi) nije jasno šta želi da kaže i ostaje nedorečen.
DRAMA
THE SON (Ocena 4/5) Režiser Florijan Zeler je po svojoj predstavi The Father snimio istoimeni film 2020. godine, u kome Entoni Hopkins igra čoveka Entonija, koji se bori sa demencijom. I film The Son je režirao po svojoj istoimenoj predstavi, koja prati Entonijevog sina Pitera. Hju Džekman igra Pitera, uspešnog njujorškog advokata koji nema sjajan odnos sa svojim ocem (radnja je smeštena pre filma The Father). Piter je ostavio suprugu i sina tinejdžera zbog nove žene sa kojom ima bebu, a situacija se komplikuje kada Piterov sin dođe da živi kod oca i maćehe. Suicidalni mladić pati od depresije, i Piter ne zna kako da se izbori sa tim i bude dobar otac. Iako su likovi bogati i privilegovani, jasno je da nemaju pojma kako da se snađu u životu i ostvare konekciju sa svojim najbližima, pa je tragedija neminovna. Možda za nijansu slabiji od The Father, The Son je porodična drama koja se takođe bavi teškom temom i traumom koja se prenosi sa generacije na generaciju.
RATNI
OLUJA (Ocena 4/5) Domaći ratni filmovi uopšte nisu žanr koji volim, jer mislim da češće završe kao propaganda i samo podstiču nove konflikte; umesto da ispričaju tešku ali važnu priču na takav način da funkcioniše i kao dobar film za gledanje. Možda su me niska očekivanja spasila, pa mi se ovaj film, koji govori o istoimenoj akciji progona Srba sa područja Republike Srpske Krajine, dopao. Pratimo nekoliko srpskih porodica, odnosno komšija, pre i tokom agresije hrvatsko-muslimanskih snaga uz pomoć NATO pakta u avgustu 1995. godine. Oni su jedni od preko 250 hiljada Srba primoranih da napuste porodično ognjište. Ilija, kome je cilj da zaštiti porodicu, formira diverzantsku jedinicu, pri čemu mora da napusti ženu i sina, koji su u koloni koja se kreće ka Srbiji. Sama priča o Operaciji Oluja je i dalje kontroverzna tema na području bivše Jugoslavije, jer su ljudi koji su je preživeli i dalje živi, a za Hrvatsku je ona pobeda i oslobođenje okupiranih područja, dok je za Srbe plan etničkog čišćenja. Ako na stranu ostavimo sve to (što je teško, jer se ne može biti nepristrasan u ovakvom filmu koji nam je blizak i vremenski i prostorno), film kao film je dobar; počev od scenarija i likova koje iznose jaki glumci, i režije koja priča jednu napetu i mučnu priču koja prikazuje sav besmisao ratovanja i ubijanja na nacionalnoj osnovi.
AKCIJA
OPERATION FORTUNE: RUSE DE GUERRE (Ocena 3/5) Tajni agent (Džejson Stejtam) i njegov tim obaveštajaca (među kojima je i Obri Plaza) unajme glumca (Džoš Hartnet) za misiju zaustavljanja trgovca oružjem (Hju Grant). Film ima dosta tipičnu špijunsku premisu, ali su likovi i njihovi dijalozi dovoljno zanimljivi, kao i internacionalne destinacije i akcione scene. Ovo je jedan rutinski film bez puno stila, kakve u zadnje vreme isporučuje režiser Gaj Riči; i, iako je zabavan tokom gledanja, čim se završi ispariće iz sećanja.
KRIMI, MISTERIJA I TRILER
LUTHER: THE FALLEN SUN (Ocena 3/5) London u kome živi detektiv Džon Luter je nalik Gotamu iz Betmena, prepun genijalnih ali poremećenih ubica koje samo ovaj titularni policajac može da zaustavi – tako što će nekada i sam prekršiti zakon. Lik Lutera je nastao u istoimenoj seriji, gde je na kraju pete sezone on završio iza rešetaka. U filmu koji je nastavak serije, Luter beži iz zatvora kako bi zaustavio serijskog ubicu. Film mogu i da gledaju oni koji nisu pratili seriju, ali ako nemate povezanost sa Luterovim likom za vas će ovo biti samo jedan tipični krimi triler. Po meni, najbolje je početi od prve sezone u kojoj upoznajemo njegov lik, kao i psihopatu Alis Morgan, koja sa njim igra igru mačke i miša; i nije jasno da li žele da ubiju jedno drugo ili se prepuste privlačnosti i strasti koja očigledno postoji. Za Idrisa Elbu, koji igra Lutera, je često nagađano da će postati novi Džejms Bond, ali sa ovom ulogom on već ima lik (anti)heroja koji je dovoljno originalan.
MARLOWE (Ocena 2/5) Glamurozna naslednica (Dajan Kruger) unajmi privatnog detektiva Filipa Marloua (Lijam Nison) da pronađe njenog nestalog ljubavnika; ali on otkriva mnogo veću misteriju u El Eju 1930-ih godina. Ja volim noar filmove i njihovu estetiku: problematični privatni detektivi sa šeširom i uvek upaljenom cigaretom, fatalne žene koje su spremne da zavede i ubiju, gangsteri, svet u kome se mešaju sjaj i beda od noćnih klubova do mračnih ulica i kancelarija punih senki… Možda je to razlog što noar filmovi bolje funkcionišu u crno-beloj tehnici i bili su na vrhuncu slave ’40-ih i ’50-ih, pa većina novijih deluju samo kao isprazno kopiranje te epohe – a tako je i sa ovim filmom.
MISSING (Ocena 4/5) Missing je nastavak filma Searching iz 2018. godine, gde misteriju o nestanku jedne osobe pratimo kroz ekrane i kamere kompjutera, mobilnih telefona i drugih uređaja; a u pitanju su novi likovi i drugačija radnja. Dok je u prvom delu otac tragao za nestalom ćerkom, ovde jedna ćerka istražuje nestanak svoje samohrane majke koja je nestala nakon odmora u Kolumbiji sa svojim novim dečkom. Način na koji je snimljen, koristeći savremenu tehnologiju kroz pozive, videe, četove i internet pretragu ga izdvaja od uobičajenih trilera, a i nekoliko solidnih preokreta čine film veoma dobrim.
SHARPER (Ocena 5/5) Trileri funkcionišu samo ako mogu da nas iznenade preokretima u radnji, ali svi preokreti nisu važni ukoliko likovi nisu realistični i nije nam stalo do njih. U ovom psihološkom trileru, bolje je znati što manje o samom zapletu, jer kako odmiče stalno dobijamo nove informacije koje stavljaju u drugi kontekst sve što smo do sad videli. Razlog za to je što film nema linearnu radnju i podeljen je u nekoliko poglavlja, koja nose nazive po imenima likova. U prvom, pratimo mladog Toma (Džastis Smit), koji drži knjižaru u Njujorku, i zaljubljuje se u Sandru (Brijana Midlton). Ipak, ovo nije romantičan film, pa ubrzo sledi prvi od brojnih preokreta. Kasnije kroz flešbek saznajemo više o Sandri, a onda fokus prelazi na prevaranta Maksa (Sebastijan Sten). Nakon njih upoznajemo i Madlin (Džulijen Mur), koja je u vezi sa starijim milijarderom (Džon Litgou). Kako su svi oni povezani je pravo iznenađenje i ovde bih stao sa opisom radnje jer je bolje znati što manje o njoj. Svakako ovo je jedan od boljih trilera koje sam pogledao u poslednje vreme.
HOROR
CONSECRATION (Ocena 3/5) Religija i horor su dobar spoj, i neki od najboljih filmova tog žanra koriste hrišćanske motive za izazivanje straha. Pratimo priču o oftamološkinji koja odlazi u manastir u Škotskoj da istraži navodno samoubistvo svog brata sveštenika, pa time otkrije i potisnute tajne iz svoje prošlosti. Ima tu zanimljivih ideja i scena, ali sve u svemu film je osrednji.
INFINITY POOL (Ocena 3/5) Od grčkog ostrva u Glass Onion, ekskluzivnog restorana u The Menu i luskuzne jahte u Triangle Of Sadness, do hotela na Siciliji u The White Lotus; prošle godine smo u filmovima i serijama videli satirične osvrte na svet bogataša koji koriste svoj novac i status da dobiju šta požele. Sličnom temom se bavi i SF horor Infiity Pool, gde Aleksandar Skarsgard igra pisca koji sa suprugom dolazi na odmor na ostrvo (film je smešten na izmišljenu lokaciju, iako je sniman u Hrvatskoj). Njemu priđe devojka koju igra Mia Got, koja je fan njegovog romana, i koja je tu odsela sa mužem. Jedan izlet van odmarališta dovodi do nezgode, kad pisac pregazi lokalca, i ubrzo se otkriva da stanovnici ostrva imaju neobičan način kažnjavanja zločinaca. Ubrzo se pisac nađe u svetu nasilja i zadovoljstva, na prvi pogled bez posledica, koje mu pružaju novi prijatelji. Režiser Brendon Kronenberg, kao i njegov otac – čuveni režiser Dejvid Kronenberg, voli svojim filmovima da šokira i bavi se podžanrom telesnog horora. Film ima neobičnu premisu i bolje je ne otkrivati suviše o njoj, ali nešto mi je falilo da bi me oduševio poput gore navedenih naslova.
KNOCK AT THE CABIN (Ocena 4/5) Četiri stranaca, dva muškarca i dve žene, prekidaju odmor gej para i njihove usvojene ćerke kad im pokucaju na vrata kolibe. Oni tvrde da imaju dobre namere, ali zašto onda nose oružje i očajnički pokušavaju da upadnu unutra? Da li su u pitanju homofobi koji žele da im naude, ili je u pitanju nešto drugo, polako postaje jasno kako film odmiče i bolje upoznajemo likove. Film je većinom smešten u kolibu i prirodu oko nje, pa to samo doprinosi napetoj atmosferi i osećaju tenzije. Kroz kratke flešbekove, otkrivamo više o likovima i to nas tera da brinemo o njima i njihovoj sudbini. Iako manje-više verno prati roman po kom je zasnovan, film nam na kraju daje odgovore koji su u knjizi samo nagovešteni, ali meni se kraj u pisanoj verziji više dopao pošto je brutalniji, realističniji i ostavlja više prostora za interpretaciju.
M3GAN (Ocena 2/5) M3GAN, odnosno Megan, je lutka koja poseduje veštačku inteligenciju, i nju pokloni Džema (inženjerka koja je i stvorila) svojoj sestričini Kejdi. Kejdi se nakon smrti roditelja preseli kod Džeme, koja baš i nema osećaja za decu, pa Megan postaje Kejdina najbolja prijateljica. Ipak, kako Megan sve više razvija svest, ona će učiniti sve da zaštiti Kejdi, pa čak i da ubije. Ovaj naučno-fantastični horor je dobio dosta dobre ocene od kritičara, i snimci lutke Megan koja pleše su postali viralni i privukli publiku, ali meni se nije dopao. Dosta tanka i predvidljiva priča bez zanimljivih likova (osim same Megan) su problem ovog filma, ali kako je postao uspešan, tako je najavljen i nastavak nazvan M3GAN 2.0.
THERE’S SOMETHING WRONG WITH THE CHILDREN (Ocena 4/5) Dva para, od kojih jedan ima decu, odlaze na odmor u prirodi. Ben i Margaret pristaju da tokom noći pričuvaju decu svojih prijatelja kako bi njima pružili romantično veče da poprave brak u krizi, ali nastaje panika kada deca ujutru nestanu. Dok traga za njima, Ben vidi kako se devojčica i dečak bace u duboku jamu u ruševinama u šumi i misli da su poginuli, ali deca se vraćaju kao da se ništa nije desilo. Ben počinje da shvata da nešto nije u redu sa decom, u kojima se javlja ubilački instinkt, i pokušava da upozori ostale. Radnja je prilično jednostavna, uz samo nekoliko lokacija i likova, pa se film ne trudi da nam objasni sve; već ostavlja nama da sklapamo deliće slagalice i sami donesemo zaključke. Iz tog razloga, ovaj minimalistički horor funkcioniše.